“Izazovi sa kojima se suočavamo nijesu personalne, već sistemske prirode”, kaže Adžović, ističući da se javni interes može zaštititi samo jačanjem procedura, predvidivošću odlučivanja i stvarnom nezavisnošću institucija.
Kako danas definišete javni interes u Crnoj Gori i ko ga najčešće ugrožava – slabost institucija ili politički pritisci na njih?
ADŽOVIĆ: Javni interes definišem kao dugoročno i uravnoteženo djelovanje države u korist svih građana, zasnovano na vladavini prava, jednakosti i održivom razvoju. On podrazumijeva odgovorno upravljanje javnim resursima, institucionalnu stabilnost i visok stepen povjerenja u sistem. U praksi, njegovo očuvanje zahtijeva stalno usklađivanje institucionalnog djelovanja i političkog okvira. Politički procesi su sastavni dio demokratije, ali je važno da institucije zadrže profesionalnu autonomiju u svom radu. Izazovi sa kojima se suočavamo nijesu personalne, već sistemske prirode. Zato rješenja treba tražiti kroz unapređenje procedura, jačanje standarda i predvidivost odlučivanja. Kontinuirano jačanje institucija i njihove nezavisnosti predstavlja najbolju garanciju trajne zaštite javnog interesa.
Koliko su crnogorske institucije danas sposobne da štite javni interes u velikim infrastrukturnim i razvojnim projektima, naročito kada se sudare ekonomski, politički i investitorski interesi?
ADŽOVIĆ: Crnogorske institucije raspolažu jasnim nadležnostima, te se njihova efikasnost dodatno unapređuje kroz dobru koordinaciju, međuinstitucionalnu saradnju i jačanje profesionalnih kapaciteta. U velikim infrastrukturnim i razvojnim projektima prirodno dolazi do preplitanja različitih interesa. Upravo u tim situacijama dolazi do izražaja značaj sinergije institucija, stručnih analiza i otvorenog dijaloga sa javnošću. Kroz transparentne procedure i zajedničko djelovanje, izazovi se prepoznaju i rješavaju na vrijeme. Kontinuirano ulaganje u administraciju i regulatorna tijela doprinosi kvalitetu odluka. Na ovaj način se omogućava da se razvojni projekti realizuju u punom interesu građana i dugoročne stabilnosti države.
Da li u Crnoj Gori postoji stvarna politička i profesionalna odgovornost za loše odluke, ili se odgovornost i dalje razvodnjava kroz institucije?
ADŽOVIĆ: Politička i profesionalna odgovornost u Crnoj Gori jasno su prepoznate u zakonodavnom i institucionalnom okviru. U svakodnevnom funkcionisanju sistema, mehanizmi odgovornosti se kontinuirano razvijaju i unapređuju. Sve veći naglasak stavlja se na jasno definisane nadležnosti, mjerljive rezultate i transparentno odlučivanje. Kolektivni oblici rada zahtijevaju dodatno preciziranje individualne uloge, što predstavlja važan segment daljih reformi. Kroz jačanje evaluacije učinka i unutrašnjih kontrolnih mehanizama, institucije postaju odgovornije prema javnosti. Redovno preispitivanje donesenih odluka doprinosi institucionalnom učenju i stabilnosti. Takav pristup postepeno jača povjerenje građana i kredibilitet javne uprave.
Crna Gora je normativno uskladila veliki dio zakonodavstva sa EU, ali primjena izostaje. Gdje vidite najveći jaz između evropskih pravila i domaće prakse?
ADŽOVIĆ: Najveći izazov na evropskom putu Crne Gore jeste da se usklađeni zakoni u potpunosti pretoče u dosljednu i jednaku primjenu. Evropska unija ne vrednuje samo normativno usklađivanje, već i konkretne rezultate. Crna Gora je ostvarila značajan napredak u harmonizaciji zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. U narednoj fazi fokus je na jačanju institucionalnih kapaciteta, a posebno je važno obezbijediti pravnu sigurnost i jednak tretman svih aktera. Unapređenje profesionalnosti i nezavisnosti institucija dio je tog procesa. Takav pristup potvrđuje poziciju Crne Gore kao sljedećeg kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.
Jesu li javna preduzeća danas servis građana ili instrument političkog uticaja? Što je Vaš kriterijum uspješnog upravljanja u tom sektoru?
ADŽOVIĆ: Javna preduzeća imaju ključnu ulogu kao servis građana i važni nosioci javnog interesa. Njihova osnovna misija mora biti pružanje kvalitetnih, dostupnih i pouzdanih usluga, uz odgovorno upravljanje resursima kojima raspolažu. U prethodnom periodu uloženi su napori da se unaprijede standardi korporativnog upravljanja i ojača profesionalni pristup u radu ovih sistema. Uspješnost javnih preduzeća mjeri se prvenstveno kvalitetom usluga koje pružaju građanima, finansijskom održivošću, transparentnošću poslovanja i jasnom odgovornošću rukovodstva za postignute rezultate. Poseban značaj ima jačanje autonomije menadžmenta, uz precizno definisane ciljeve i mehanizme kontrole. Dugoročno, samo profesionalno, odgovorno i depolitizovano upravljanje može obezbijediti da javna preduzeća budu istinski servis građana, a ne instrument bilo kakvog političkog ili drugog uticaja.
Kako pomiriti kratkoročne političke cikluse sa potrebom za dugoročnim razvojnim politikama koje su u interesu države, a ne trenutne vlasti?
ADŽOVIĆ: Kratkoročni politički ciklusi sastavni su dio demokratskog sistema i legitimnog političkog procesa. Istovremeno, razvoj države zahtijeva jasno definisane dugoročne ciljeve koji prevazilaze pojedinačne mandate. Takve politike treba da budu zasnovane na strateškim dokumentima, stručnim analizama i realnim potrebama društva. Širok društveni dijalog i politički konsenzus daju tim politikama dodatnu stabilnost i legitimitet. Institucije imaju ključnu ulogu u obezbjeđivanju kontinuiteta i dosljednosti u njihovoj primjeni. Profesionalna, stabilna i kompetentna administracija predstavlja oslonac tog procesa. Kada se razvojne odluke donose promišljeno i dugoročno, država jača svoju otpornost i kapacitet za održivi napredak. Takav pristup stvara sigurnu osnovu za buduće generacije i ukupni razvoj društva.
Gdje povlačite granicu lične odgovornosti – postoji li odluka zbog koje biste bili spremni da podnesete ostavku ako se pokaže da nije bila u javnom interesu?
ADŽOVIĆ: Ličnu odgovornost posmatram prvenstveno kroz obavezu da se svaka odluka donosi u interesu građana i države. Javna funkcija nije cilj sama po sebi, već sredstvo za unapređenje kvaliteta života ljudi. Granicu povlačim tamo gdje bi bilo koja odluka odstupila od tog principa. Odgovornost znači spremnost da se preuzme teret odluka, ali i da se one objasne javnosti na jasan i transparentan način. U političkom djelovanju važno je imati svijest da povjerenje građana nije trajno dato, već se stalno iznova zaslužuje. U situacijama kada se određene odluke pokažu kao nedovoljno efikasne, važno je blagovremeno ih preispitati i unaprijediti u skladu sa javnim interesom. Ovim načinom se jača povjerenje građana u institucije i doprinosi stabilnosti političkog sistema. Suština odgovorne politike je trajna posvećenost potrebama građana i dugoročnom razvoju države.











