Sud je utvrdio da je devetnaestogodišnji L. M. ubio jedno sedmogodišnje dijete, teško ranio učiteljicu, teško povrijedio još troje djece te ugrozio svu ostalu djecu, njih 50, koja su tog decembarskog dana 2024. bila na nastavi.
Mladić je u svojoj odbrani izjavio da se ničega ne sjeća. Tvrdio je da mu je dan ranije glas u glavi rekao da kupi nož, a nakon toga pamti samo buđenje u bolnici. Međutim, na osnovu iskaza svjedoka i snimaka videonadzora sud je rekonstruisao njegov krvavi pohod. Ključno pitanje bilo je pitanje njegove uračunljivosti, odnosno svijesti o onome što je učinio.
Vještaci su utvrdili da je bio smanjeno uračunljiv, ali ne bitno. To znači da je i dalje imao svijest o svojim postupcima. Do tog zaključka došli su uprkos tvrdnjama optuženog da je imao „blackout“ i da je, kada je čuo šta se dogodilo, bio uvjeren da on to nije mogao učiniti, jer je smatrao da nikada ne bi bio sposoban za tako nešto. Sud u takvu odbranu nije povjerovao.
Takođe nisu prihvaćeni ni navodni glasovi koje je čuo, jer su vještakinje ocijenile da nisu vjerodostojni. Sud je zbog toga zaključio da je mogao vladati svojom voljom.
Na snimcima videonadzora jasno se vidi da mladić stotinjak metara prije ulaska u školu, ispred zgrade u obližnjoj ulici, hoda mirno i staloženo, zaustavlja se, do kraja ispija piće i ambalažu baca u tačno određeni kontejner.
Potom normalnim hodom, u crnoj odjeći dugih rukava i s rukavicama na rukama, ulazi u školu. Kreće se ujednačenim koracima, dobro je orijentisan u prostoru, testira realitet prostora i vremena, skreće desno u hodnik gdje se više od deset minuta skriva. Tu školu je i sam pohađao i znao je raspored prostorija, dok ni djeca ni nastavnici nisu očekivali takav događaj. Sud zaključuje da je očigledno čekao završetak odmora i početak časa. Uslijedio je napad, a potom i izlazak iz škole.
Sud je prihvatio mišljenje vještaka da su granični poremećaj ličnosti (borderline sindrom), anksioznost i nezrelost mogli uticati na njegovu motivaciju za napad. Iako je tog jutra trebalo da bude u dnevnoj bolnici, gdje je mogao zatražiti pomoć, odlučio je da to ne učini, već da ode u Osnovnu školu Prečko i tamo počini djela koja su mu stavljena na teret, zaključio je sud.
U obrazloženju presude detaljno su opisane povrede koje je nanio žrtvama. Djeca koja su preživjela napad i dalje trpe posljedice.
„Ovdje je riječ o događaju koji predstavlja teško, ničim izazvano nasilje nad bespomoćnim žrtvama, o planiranom ubilačkom pohodu. Optuženi je tog jutra, prije odlaska u dnevnu bolnicu, uzeo i kod sebe sakrio noževe i dva para rukavica, a kada ga je otac ostavio u dnevnoj bolnici, iz nje je otišao pravo u osnovnu školu u kojoj su se nalazila mala djeca i nenaoružane učiteljice, koje nisu obučene za zaštitu djece ni sebe od fizičkog nasilja i koje u toj obrazovno-vaspitnoj ustanovi takav čin nisu mogle očekivati“, navodi se u presudi.
Film “Twisted” dobio trejler
Preminuo Bob Vir, gitarista i pjevač kultnog benda Grateful Dead
Marvel je objavio tizer za nove Avendžerse, Tor se vraća
Sudijsko vijeće zaključilo je da je mladić planirao krvavi pohod. Naime, nekoliko mjeseci prije decembra 2024. čak sedamdesetak puta je na internetu pretraživao pojmove „knife“, „school“, „massacre“, „sword“ i „katana“, koju je u dva navrata pokušao da kupi putem interneta. Takođe je proučavao napad u osnovnoj školi u SAD-u iz 2012. godine, analizirajući animaciju i vremensku liniju tog zločina.
Stvarni motiv ipak nije utvrđen.
„Da li je do svega došlo usljed nerazvijenih radnih navika, manjka odgovornosti, smanjene empatije, kao posljedice života u virtuelnom svijetu, višesatnog boravka u nasilnim video-igrama, praćenja poznatog jutjubera i fascinacije njegovim načinom korištenja noža i štita u ratnim igrama, te pronalaženja uzora u stvarnim osobama koje su ranije počinile stravične zločine — nikada se sa sigurnošću neće znati.
Međutim, ukoliko postoji i najmanja mogućnost da je to bio slučaj, svako od nas, kao član društva, treba da zastane i razmisli o svijetu u kojem djeca danas odrastaju, pod snažnim uticajem negativnog, lako dostupnog i po razvoj pogubnog sadržaja, te da pronađe načine kako te okolnosti mijenjati, radi zaštite društva u cjelini“, poručila je predsjednica sudijskog vijeća Iva Lovreček Gradiški, kojoj su tokom izricanja presude potekle suze.
Sud je zaključio da je najteža posljedica smrt jednog izuzetno malog djeteta, na samom početku životnog puta. Dijete je lišeno života, odrastanja i budućnosti, dok su njegovi roditelji i bližnji nepovratno izgubili ono najdragocjenije. Osim toga, još troje djece zadobilo je teške tjelesne povrede, učiteljica naročito teške, dok su psihičke posljedice za sve njih dugotrajne i moguće trajne.
„Ovaj do tada nezamisliv čin ostavio je dubok trag i na društvo u cjelini. Do 20. decembra 2024. škole su bile mjesta u koja su djeca išla bez straha, a roditelji ih slali uvjereni da su bezbjedna. To su bila mjesta bez zaštitara i metal-detektora.
Ovim događajem djeci je ograničena sloboda kretanja, oduzeto pravo na mirno i bezbjedno obrazovanje, a osjećaj sigurnosti trajno je narušen. Događaj je doveo do promjena bezbjednosnih protokola u cijelom obrazovno-vaspitnom sistemu, koji svakodnevno podsjećaju da sigurnost više nije neupitna“, rekla je sutkinja.
Kao olakšavajuće okolnosti uzete su u obzir mladost i nezrelost optuženog, dok je sve ostalo ocijenjeno kao otežavajuće, zbog čega mu je izrečena kazna od 50 godina zatvora, što sud smatra porukom i njemu i društvu u cjelini.
