Vuk Milić i njegovi prijatelji, ne samo iz Kuča, već svih krajeva Crne Gore, koji su danonoćno čuvali svoja i tuđa ognjišta i imanja danas su se radovali kiši kao nikad do sad.
Sjeća se kako je sve počelo prije sedmicu kada je nekoliko manjih požara na nepristupačnom terenu u Kučima, sa strane Zatrijepča prema Kučkim Koritima i ostalim selima prijetilo je da će vatra progutati vikendice.
“Vatra je zahvatila šumu, ali s obzirom da znamo da je na kučkim koritima ima preko 1200 vikendica i kuća i veći broj imanja”, kaže Vuko Milić.
Mještani su se u početku samoorganizovali , a onda su im u pomoć, osim Vojske i vatrogasaca, pritekli znani i neznani.
“Vojska je stvarno pomogla sa helikopterom, privatne firme su poslale cistjerne. Bilo je tu baš dosta ljudi koji nijesu iz Kuča, nego iz drugih gradova i Podgorice i Lješanske nahije i Zete. Tako da smo baš bili složni, vremenom smo se baš dobro organizovali. Zajednički smo imali jedno četiri dana, stvarno velike borbe jer šuma borova gori, baš jako i bili smo na izmaku snage i svega ali humani ljudi su slali i vodu i hranu i pomoć, tako da smo se baš dobro organizovali”, kaže Milić.
Nakon više besanih noći i dani, današnja kiša ulila im je nadu da će konačno odahnuti i mirno zaspati.
” Mislim da će ovo bit prva poslije nedelju dana noć jer smo mi prve dvije noći dežurali , i po cijelu noć smo bili tu u tom pojasu”, kaže Milić.
A veći dio tog pojasa koji su danonoćno branili danas su obišli terenskim vozilom kako bi se uvjerili da je vatra ugašena.
“Tako da je to već prigašeno dobro”, zaključuje Milić.
Vatrena stihija koja se posebno širila u Kučima i Piperima ubrzano, okupila je ne samo službe i građane Podgorice, već i Crne Gore, susjeda i Evrope. Nikad veća solidarnost nije bila, kaže naš sagovornik, nabrajajući podugačak spisak pojedinaca i preduzeća koji su priskočili u pomoć. Voda je bila najpotrebnija, ali i drugih namirnica nije im nedostajalo.










