„O animiranom filmu o Crnoj Gori vidjeli ste i sami i to je jedan začuđujući podatak, da kažem onu prostu riječ, pojma nije imao. Ne ovdje, nego i u regionu. Ovakvi filmovi i ovakve premijere su mislim neophodne, ne zbog mene, ja sam bio sudionik tu, ja sam to vidio, ja sam to preživio, ali zbog vas, zbog sledećih generacija da uputim u nešto lijepo”, istakao je za TV Podgoricu Matović.
Glavni junak ove priče, Ranko Radovanović, bio je svjetski nagrađivani autor i pionir kompjuterske animacije. Iako je devedesetih dominirao festivalima, u Crnoj Gori je stvarao povučeno, pretvarajući snove u digitalnu stvarnost. Njegov rad postavio je temelje profesije, a film Matovića pokušava da to nasljeđe otrgne od zaborava.
Novinar Duško Mihailović je kazao da kad pričamo o toj titogradskoj školi crtanog filma, ona je kao i mnoge stvari u Crnoj Gori u onom trenutku kad je bila najbolja ugašena. Mi smo se 89. godine vratili kao osvajači zlata srebra i bronze u onoj velikoj Jugoslaviji. Nakon toga u tim godinama prevrata i političkih dešavanja koje smo preživjeli, ta škola crtanog filma nije uspjela da preživi nažalost.
„Stvarno je bilo emotivno zato što škola crtanog filma nešto čega Titograd, današnja Podgorica nije ni svjesna da je tako nešto postojalo u Crnoj Gori. To je jedna vrijednost koja je potpuno zaboravljena, a koja je nemjerljiva”, istakao je preduzetnik Saša Petrović.
Jedan od segmenata filma posvećen je i Nikici Raičeviću, autoru prvog crnogorskog animiranog filma „Pilule za…“, i periodu u kojem je Titograd imao potencijal da postane značajan filmski centar.
„Prosto mi se čini kao da sam se vratio u ono sretno vrijeme koje je bilo za nas jako izazovno. i kad vidim da je Momir Matović napravio, neću da kažem dokument koji će sigurno ostati u našoj kulturnoj javnosti sigurno i duže od naših života. Mislim da je Titograd ondašnji imao veliku šansu da bude jedan od značajnih filmskih centara“, kazao je Raičević.
„Alhemičarev san“ nije samo filmski zapis o jednoj umjetničkoj epohi, već i podsjetnik na autore i ideje koje su ostavile dubok trag u kulturnoj istoriji Crne Gore, ali i poziv da se njihovo nasljeđe sačuva za buduće generacije.








