No, ba\u0161 kad pomislite da je sve u bogatoj biografiji ovog Leskov\u010danina stvar lako\u0107e, ispostavi se da su mu najva\u017eniji izazovi bili oni u ti\u0161ini. Bitke zapo\u010dete jo\u0161 u dje\u010da\u010dkim danima kada se, sa jedne strane, ispoljavala sportska svestranost, a sa druge prvi problemi sa vidom. Nizale su se analize, odlasci od klinike do klinike i obeshrabruju\u0107e dijagnoze svedene na nekoliko rije\u010di \u2013 atrofija o\u010dnog \u017eivca. Slijedi gubitak vida koji mu \u017eivot mijenja iz korijena.<\/p>\n\n\n\n \u201c2001. godine oti\u0161ao sam u \u0160kolu za u\u010denike o\u0161te\u0107enog vida \u201cVeljko Ramadanovi\u0107\u201d, i tamo sam se prvi put upoznao sa svijetom osoba sa o\u0161te\u0107enim vidom. U po\u010detku mi je bilo te\u0161ko, ali sam se kasnije navikao, uklopio i opustio jer sam znao da sam u svom svijetu i da mogu malo lak\u0161e da razmi\u0161ljam. Tamo sam se nekako pomirio sa tim da vida vi\u0161e nema, ali da ipak mo\u017ee sasvim normalno i nesmetano da se \u017eivi. Me\u0111utim, 2013. godine po\u010deo sam da osje\u0107am i zdravstvene tegobe u vidu kratkih nesvjestica, a 2015. otkriven mi je benigni tumor na mozgu. Po svim parametrima to je zapravo bio uzrok mog gubitka vida\u201d, prisje\u0107a se Petrovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Iste godine odlazi na operaciju, a nakon samo tri mjeseca vra\u0107a se sportu. I ba\u0161 tu, na sportskoj stazi, u\u010dio je kako se svijet preure\u0111uje kad pogled zamijene dodiri, zvuk i ritam. Dr\u017eao se i odluke da ne\u0107e \u010dekati da se okolnosti prilagode njemu, ve\u0107 da \u0107e sebi stvarati prilike. A sude\u0107i po svemu \u0161to je do sada ostvario, u tome je i uspio.<\/p>\n\n\n\n \u201cPo\u010deci neke moje ozbiljnije pri\u010de u sportu kre\u0107u u srednjoj \u0161koli. Tamo sam krenuo sa atletikom (sprinterske discipline) a ubrzo sam se upoznao sa sportom za slijepe i slabovide (goalball), koji mi se na prvi momenat dopao. Kasnije sam izrastao u kvalitetnog igra\u010da, u jednom momentu i najboljeg u Srbiji. Kao dijete sam jo\u0161 bio \u2018zvrk\u2019, interesovanja su me vukla na 100 strana, ali srednja \u0161kola je definitivno bila mjesto koje me je usmjerilo ka sportskom putu\u201d, pri\u010da nam Milan.<\/p>\n\n\n\n Naslovi prvaka u goalball-u, priznanja za najboljeg strijelca, najkorisnijeg igra\u010da, reprezentativni dres, brojna me\u0111unarodna takmi\u010denja. Sve to do\u0161lo je prirodno, kao posljedica rada i vedrine koja mu je postala za\u0161titni znak. Nema mjesta te\u0161kim rije\u010dima, ve\u0107 samo stavu da se upornost isplati, te da je upjeh najljep\u0161i kada se dijeli.<\/p>\n\n\n\n \u201cPreko goalball-a dospio sam i do biciklizma, tako \u0161to je Goran Nikoli\u0107, osniva\u010d goalball kluba \u2018Junior\u2019 iz Kragujevca, za koji sam tako\u0111e nastupao, osnovao Tandem biciklisti\u010dki klub. Klub se u po\u010detku bazirao na promociju biciklizma za osobe o\u0161te\u0107enog vida, a kasnije smo se upustili i u takmi\u010darske vode. Prvi moj dodir sa biciklizmom bio je na Me\u0111unarodnom tandem biciklisti\u010dkom maratonu Kragujevac \u2013 Mostar 2004. godine\u201d, prisje\u0107a se Petrovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n I ba\u0161 tu, na dvoto\u010dka\u0161u satkanom od aluminijuma i povjerenja, prona\u0161ao je svoje \u201eprirodno stanje\u201c. Tijelo mu se nau\u010dilo na duge treninge, o\u0161tre uspon\u0435, jake vjetrove i ki\u0161e. U prelomnim trenucima, kada odlu\u010duje ho\u0107e li \u201cnapasti\u201d cilj ili sa\u010duvati noge, oslanja se na partnera u sportu. Na njegovu mirno\u0107u, preciznost i refleks.<\/p>\n\n\n\n \u201cU disciplinama kojima se ja bavim, svakako je potreban tandem partner. \u0160to se mene ti\u010de, dugo sam u sportu i sa bilo kim brzo se uklopim. Ka\u017eem samo na \u0161ta treba da obrate pa\u017enju i nema nikakvih problema. A ako se cilja na neki rezultat, moramo oboje da budemo ba\u0161 utrenirani\u201c, pri\u010da na\u0161 sagovornik.<\/p>\n\n\n\n Nadovezuju\u0107i na to pri\u010du o tr\u010danju i plivanju, skromno dodaje da je \u201csamo rekreativac\u201d. Izgovoreno nastoji da potkrijepi i dozom prepoznatljivog humora: \u201cNajljep\u0161e se osje\u0107am kada su mi partneri tj. vodi\u010di slabiji od mene, pa se ne\u0107u namu\u010diti. Tada osjetim cijelu stazu, okolinu, atmosferu\u2026 Dok sa ja\u010dima od sebe jedva \u010dekam da zavr\u0161im i borim se da \u201cpre\u017eivim\u201d.<\/p>\n\n\n\n \u201cCiljam samo lijep osje\u0107aj\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n S druge strane, kad ga pitate da pri\u010da o ostvarenjima, podi\u017ee ramena u stilu – \u201eMa hajde, nije to ni\u0161ta\u201d. No, iza Milanove skromne prirode stoje ozbiljni rezultati. Paraolimpijske igre do kojih ne mo\u017ee svako jer put je dug, a selekcija nemilosrdna. Potom dvostruka titula \u201cIronmena\u201d na punoj distanci, dok \u201ehalfova\u201c broji vi\u0161e od deset. Polumaratona ima toliko da ih \u010dak i ne pamti. Ipak, ne zaboravlja da istakne da ne dolazi zbog medalja i broja na satu, ve\u0107 pri\u010da koje se grade tim putem. Zato, kratko dodaje – \u201cCiljam samo lijep osje\u0107aj\u201d.<\/p>\n\n\n\n A taj osje\u0107aj \u0107e ga, siguran je, do\u010dekati i 9. novembra na NLB Podgorica Millennium Run-u, trci za koju su prijave otvorene do 1. novembra i koja se ne propu\u0161ta iz vi\u0161e razloga.<\/p>\n\n\n\n \u201cNe propu\u0161ta se zato \u0161to je organizator moj prijatelj \u2018neuni\u0161tivi\u2019 Igor Majer. Zato \u0161to sam ba\u0161 tu bio u tandemu sa momkom koji je izrazio \u017eelju da tr\u010di sa osobom sa invaliditetom, podtaknut Beogradskim maratonom gdje su tako\u0111e bile osobe sa invaliditetom koje su uz pomo\u0107 asistenata uspjele da zavr\u0161e trku\u201d, navodi Milan podsje\u0107aju\u0107i da je ranije bio u\u010desnik i Ocean Lava u Kotoru koju tako\u0111e organizuje Majer, te da bi volio da se oku\u0161a i na BlackLake-u.<\/p>\n\n\n\n No dok ne do\u0111e vrijeme da ba\u0161 na Durmitoru jo\u0161 jednom prevazi\u0111e sopstvene granice, na\u0161 sagovornik ostaje dosljedan stavu koji sa\u017eima su\u0161tinu \u2013 u svemu treba tra\u017eiti smisao, a ne aplauz. Zato na start ni ovoga puta ne\u0107e donijeti velika obe\u0107anja, ve\u0107 miran korak i snagu volje koja ne poznaje barijere.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Paraolimpijcu Milanu Petrovi\u0107u grad se ne \u201cotvara\u201d pogledom, ve\u0107 zvukom. Najprije do\u0111e ritam koraka, potom \u0161um publike, a onda glas partnera na stazi i jedno kratko \u201edesno\u201c, \u201eravno\u201c, \u201emo\u017ee\u201c. U tom trozvuku tijela, snage i povjerenja staje cijela njegova pri\u010da – od zaljubljenika u atletiku, sprintera u srednjo\u0161kolskoj sali, preko godina najboljeg u goalballu, do tandemskog biciklizma i titule \u201cIronmena\u201d. A na liniji nevjerovatnih uspjeha i upornosti, na\u0161li su se i te\u0161ki ispiti poput operacije mozga i gubitka vida. No, Petrovi\u0107 nije posustajao \u2013 dijelom zbog uro\u0111enog prkosa, a dijelom zbog stava da \u017eivotni ritam \u010desto iziskuje velike i hrabre korake.<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":959850,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[4003],"naslovna":[],"class_list":["post-959849","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo","tag-millennium-run"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/gradski.me\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/image-25-820x1024.png\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/gradski.me\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/image-26-819x1024.png\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/gradski.me\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/image-27.png\")
<\/figure>\n\n\n\n