<\/p>\n\n\n\n
NJego\u0161eve stihove uz strune gusala pjevao je Radosav Rajo Vojinovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
NJegovo visokopreosve\u0161tenstvo Mitropolit mile\u0161evski g. Atanasije otvorio je i blagoslovio ve\u010de. Po\u017eelio je dobrodo\u0161licu i zahvalio se na posjeti i predavanju Mitropolitu Joanikiju.<\/p>\n\n\n\n
U uvodnom slovu podsjetio je na rije\u010di apostola Pavla kada se obra\u0107ao onima kojima je propovijedao, a to je da smo svi Hristovi.<\/p>\n\n\n\n
\u201eNa\u0161 zadatak, osje\u0107amo, jeste da dokazujemo, pokazujemo, obelodanjujemo svoje hri\u0161\u0107anske osobine, hri\u0161\u0107anska obele\u017eja vere u Gospoda, ljubavi kao stila \u017eivota, sloge. I Crkva Hristova nastoji da poka\u017ee, ispolji svoje osobine u svakome vremenu. Zbog toga sada proslavljamo i jubuilej Simbola vjere koji to izobra\u017eava i govori re\u010dima da veruju\u0107i u Boga istinitoga Oca, Sina i Duha Svetoga, mi tako\u0111e vjerujemo u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu i osobine tog jedinstva nastojimo pokazivati i utvr\u0111ivati u svakom vremenu i ovom vremenu. Ovo je prostor jedne, svete, saborne, apostolske- Hristove Crkve. Na\u0161a Crkva je apostolska zahvaljuju\u0107i tome \u0161to je svetosavska. Crkva svoje osobine pokazuje time \u0161to govori u hramu i ona svoju pravu prirodu pokazuje u hramu u kome se slu\u017ei bo\u017eanska Luturgija i u kome se mi sabiramo i pokazujemo da smo sljedbenici Svetoga Save.<\/p>\n\n\n\n
O jednom od takvih hramova koji je i uzvi\u0161ena geografska ta\u010dka i koji je egzistencijalni oslonac, imamo \u010dast da \u0107e nam ve\u010deras govoriti NJegovo visokopreosve\u0161tenstvo Mitropolit Joanikije\u201c- zaklju\u010dio je Mitropolit Atanasije i prepustio rije\u010d Mitropolitu Joanikiju.<\/p>\n\n\n\n
Mitropolit Joanikije je na po\u010detku besjede istakao da je pri\u010da Lov\u0107enske kapele slo\u017eena i slojeviuta i da obuhvata i na\u0161u proslost i sada\u0161njost i budu\u0107nost, kao \u0161to i sam NJego\u0161ev duh pro\u017eima sva vremena.<\/p>\n\n\n\n
\u201eVeliki ljudi, velike li\u010dnosti ne \u017eive samo za svoje vrijeme i u svom vremenu, nego \u017eive i za svoje vrijeme i za budu\u0107e. Nose pro\u0161lost sa sobom i nju proslije\u0111uju i naro\u010dito misle na budu\u0107e generacije, a onima koji su Bogu ugodili, On daje takvu blagodat da u\u0111u u du\u0161u i u duh svoga naroda kao \u0161to je Sveti Sava, kao \u0161to je Sveti Vladika Nikolaj i kao \u0161to je NJego\u0161. Kada je NJego\u0161, iste one godine kada je napisao \u201eLu\u010du mikrokozmu\u201c, zapo\u010deo i gradnju Lov\u0107enske kapele i zapovijedio ve\u0107 tada da tu bude sahranjen, a na samrtnom \u010dasu to potvrdio i obavezao svoje srodnike i nasljednike da ispune taj amanet, tu posljednju \u017eelju, a ako to me u\u010dine da \u0107e na njih ostaviti najstra\u0161nije prokletstvo. Od tada pri\u010da o kapeli dobija svoj posebni zavjetni zna\u010daj, mada je svaka crkva kao svetinja-zavjetna svetinja.<\/p>\n\n\n\n
Naravno da je NJego\u0161 znao dobro ve\u0107 tada su se kovali planovi u Be\u010du, a kako je vrijeme prolazilo poslije njega, ti planovi su bili sve jasniji, sve direktniji da se Lov\u0107en mora staviti pod vlast Austrougarske monarhije i mo\u017ee biti da je to bio jedan od motiva da on podigne pravoslavnu crkvu i pravoslavni oltar na Lov\u0107enu i da svojim grobom i svojom crkvom \u0161titi Crnu Goru, ali ne samo Crnu Goru. On je uvijek gledao na cio srpski narod i jo\u0161 mnogo \u0161ire. On je bio vaseljenske \u0161irine i ne mo\u017ee ga nijedno pleme i nijedana teritorija obuhvatiti i ograni\u010diti\u201c- besjedio je Visokopreosve\u0107eni vladika.<\/p>\n\n\n\n
U nastavku je naglasio da je Lov\u0107enska kapela kao njegovo djelo povezana i zapravo, srasla, sa njegovom poezijom.<\/p>\n\n\n\n
\u201eNJego\u0161 u svom ukupnom djelu pjeva o hramu veoma \u010desto. On pjeva o pravoslavnom oltaru, o oltaru koji je na istok okrenut. Na njemu se prinosi najsvetija \u017ertva. Ako mi u njega pravilno vjerujemo kao \u0161to govori NJego\u0161 u \u201eGorskom vijencu\u201c, on ima tu blagodat i tu silu, da na milost okrene nebesa. On pjeva o sve\u0161tenom osnovu Solomonovom, ali i vidi da u istoriji \u010desto biva da se neznabo\u017ea\u010dki hram podi\u017ee na sve\u0161tenom osnovu kao \u0161to je to bilo i u mnogim narodima,a i u na\u0161em narodu. Da li je tu NJego\u0161, kada je pjevao o sve\u0161tenom osnovu Solomonovom gdje se na njemu hram uzvisio, da li je on tu izrekao i proro\u0161tvo \u0161ta \u0107e biti i sa njegovom crkvom- da se na njenom sve\u0161tenom osnovu podigne takvo zdanje koje nema nikakve veze sa NJego\u0161em? Govorim o NJego\u0161evom mauzoleju.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, ako krenemo jo\u0161 malo dublje u smisao NJego\u0161eve poezije, NJego\u0161evih djela, vidimo da on ne pjeva o pravoslavnom hramu samo iz istorijke perspektive, nego i iz perspektive vje\u010dnosti. On, pjevaju\u0107i o istorijskom oltaru koji je vidljiv, gleda svojim duhovnim o\u010dima na onaj nevidljivi presto Bo\u017eiji, nebeski. On pjeva o nebeskom hramu koji obuhvata sve svjetove, jer je on cio kosmos razumio kao gra\u0111evinu, kao hram Bo\u017eiji. Cio kosmos je razumio kao Crkvu \u0161to je potpuno u saglasnosti sa najdubljim mislima svetih otaca. U svojoj \u201eLu\u010di mikrokozmi\u201c on pjeva o an\u0111elskoj slu\u017ebi. Pjeva i o slu\u017ebi nas hri\u0161\u0107ana na zemlji ovdje-pravoslavnom oltaru. Naro\u010dito o sve\u0161teni\u010dkoj slu\u017ebi. On pominje Liturgiju, sveto pri\u010de\u0161\u0107e, svete tajne, postove. Pominje sve ono \u0161to hramu pripada- oltar, krst, Jevan\u0111elje, putir, prosforu, svije\u0107u-sve ono \u0161to je odlika na\u0161e svete vjere, a kada govorimo o sve\u0161teni\u010dkoj slu\u017ebi ovdje na zemlji kroz slu\u017ebu igumana Stefana, on je upodobljava sa an\u0111eoskim bogoslu\u017eenjem. Sa an\u0111eoskom slu\u017ebom na nebesima. I ta bogoslu\u017eenja-ovo na\u0161e i an\u0111eosko na nebesima, predstavljaju za NJego\u0161a jedno te isto bogoslu\u017eenje. Kada pjeva o ovaplo\u0107enju Hristovom u \u201eLu\u010di mikrokozmi\u201c, on one posljednje stihove u su\u0161tini zavr\u0161ava sa Liturgijom. Sa bogoslu\u017eenjem. Proslavljaju\u0107i Hrista on ka\u017ee: Nebo tvojom hvalom odjekuje, zemlja slavi svoga Spasitelja.<\/p>\n\n\n\n
Mi na Svetoj liturgiji pjevamo kako i nebo i zemlja proslavljaju ime Bo\u017eije i kako se Bo\u017eija milost preko svetih bogoslu\u017eenja izliva i na nebo i na zemlju. I na an\u0111eoski svijet i na nas ljude na zemlji. I kao \u0161to na an\u0111eoskim licima, kako NJego\u0161 pjeva, blista bo\u017eanska poezija (to je njegovo shvatanje), a bo\u017eanski um blista tako\u0111e, tako se i na onima koji slu\u017ee Bogu (kao \u0161to je iguman Stefan), njihove vrline blistaju i zadivljuju sve nas.<\/p>\n\n\n\n
On opisuje igumana Stefana, pa na jednom mjestu ka\u017ee Vladika Danilo u razgovoru sa igumanom Stefanom: LJep\u0161e stvari nema na svijetu, nego lice puno veselosti, osobeno kao \u0161to je tvoje, sa srebrnom bradom do pojasa, sa srebrnom kosom do pojasa, a lice ti glatko veselo, to je uprav blagoslov Vi\u0161njega<\/p>\n\n\n\n
On je, zapravo, slikao duhovni vid, ikonu jednog vrlinskog, svetoga starca koji je cio svoj \u017eivot proveo slu\u017ee\u0107i pravoslavnom oltaru kao \u0161to i sam ka\u017ee: Ja sam mnoga za\u017eega kan\u0111ela, na oltaru crkve pravoslavne, pa sam slijep do\u0161a me\u0111u vama ,da pod\u017ee\u017eem koliko uzmogu i va\u0161 oganj sveti na oltaru crkve i po\u0161tenja. Dakle, to je nagrada, onima koji slu\u017ee hramu Bo\u017eijem. Vidite, ima jedan \u010dudesan stih, vrlo te\u017eak za tuma\u010denje (poku\u0161a\u0107u da ga tuma\u010dim). Upravo kada pjeva o ovaplo\u0107enju Hristovom koga slave i nebo i zemlja, on ka\u017ee da dobrodetelj hram osve\u0161tava. Dobrodetelj je vrlina, ali prije svega ono \u0161to nam pada na pamet da NJego\u0161 tako poima vrlinu, da koliko god ona bila uzvi\u0161ena, i njoj je potrebno osve\u0161tanje, da bi ona zablistala svoim punim sjajem. A, ne mo\u017ee da zablista bez Hrista i bez hrama. Tek kada svoje darove preko hrama, preko bogoslu\u017eenja prinesemo Bogu, Bog \u0107e izliti svoju svjetlost na na\u0161e darove, na na\u0161e du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Velike duhovi koji imaju takve duboke misli, ne mo\u017eete nikada do kraja da istuma\u010dite. Oni imaju sposobnost da saop\u0161te takve stvari koje nas stalno napajaju. Kod NJego\u0161a pojedini stihovi uvijek zadr\u017eavaju neku tajanstvenost i time nas izazivaju da razmi\u0161ljamo i da se njima nadahnjujemo. A vidite, iako su pojedini ljudi tuma\u010de\u0107i NJego\u0161a govorili da on i nije ba\u0161 ne\u0161to pjevao o Hristu, ne\u0107e biti. On svoju \u201eLu\u010du\u201c zavr\u0161ava sa takvom jednom uzvi\u0161enom himnom Hristu Gospodu, a i pri zavr\u0161etku svog \u201eGorskog vijenca\u201c proslavlja opet Hristovo ro\u0111enje. Bo\u017ei\u0107no slavlje na Cetnju. Nala\u017eu se badnjaci u ime Hristovog ro\u0111enja. Proslavlja se Bo\u017ei\u0107, a proslavlja se i sloboda koju smo kona\u010dno zadobili na Badnje ve\u010de (makar to tako u Gorskom vijencu on ka\u017ee).<\/p>\n\n\n\n
Dakle, prosto je nemogu\u0107e razumjeti NJego\u0161evo djelo, bez razumijevanja onoga \u0161to NJego\u0161 pjeva o hramu. Ulaze\u0107i u tajnu hrama u NJego\u0161evoj poeziji, mi zapravo ulazimo u najdublji smisao njegove poezije. To su i tuma\u010di NJego\u0161a, naro\u010dito Sveti Vladika Nikolaj dobro osjetili, ali ta tematika jo\u0161 ni izdaleka nije iscrpljena. Prema tome, ho\u0107u malo da to svedem, to \u0161to je NJego\u0161 zavje\u0161tao, prije svega \u0161to je podigao crkvu, a onda i zavje\u0161tao da se u njoj sahrani, ne predstavlja samo jedan njegov zavjet da se on kao vladika (na \u0161to ima pravo), da se sahrani u crkvi (naro\u010dito ako je ktitor) kao \u0161to i jeste on ktitor te crkve, nikakav mauzolej, nikakvo neznabo\u017ea\u010dko zdanje ili faraonska grobnica, nego kao \u0161to je predvi\u0111eno i po kanonima da se vladika, ako je to mogu\u0107e, sahrani u pravoslavnom hramu.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, ne samo to, nego je to i njegov pjesni\u010dki zavjet, jer je na takav na\u010din ukazao da njegovom djelu pristupamo kroz na\u0161u svetu vjeru, a on nas neprestano pou\u010dava i kroz \u201eLu\u010du mikrokozmu\u201c, ali po\u0161to je \u201eLu\u010da\u201c prosto nebeska poezija, nije nam svima dostupna. Ali, u \u201eGorskom vijencu\u201c je sve to prilagodio shvatanju obi\u010dnog \u010dovjeka i on je iz svoje \u201eLu\u010de\u201c, te nebeske istine o bo\u017eanskom, nebeskom iskustvu sve to nekako unio u \u201eGorski vijenac\u201c kroz doga\u0111aje o kojima on tamo govori, kroz li\u010dnosti, kroz obi\u010daje koje pominje. Sve je on to unio kao blagu, nenametljivu hri\u0161\u0107ansku nauku svima onima koji \u010ditaju \u201eGorski vijenac\u201c i zbog toga nije slu\u010dajno \u0161to je \u201eGorski vijenac\u201c nazvan narodnnom biblijom\u2013 pou\u010davao je Mitropolit Joanikije.<\/p>\n\n\n\n
Visokopreosve\u0107eni Mitropolit se potom osvrnuo na istorijat vezan za izgradnju i obnove Lov\u0107enske kapele i podsjetio da je knjaz Danilo ispunio NJego\u0161ev zavjet, da je kasnije kralj Nikola pazio da se, koliko je mogu\u0107e, redovno u kapeli slu\u017ee Liturgije, te kako su je Austrougari sru\u0161ili. Zatim je istakao zna\u010daj Mitropolita Gavrila Do\u017ei\u0107a u obnovi kapele, koji je sprije\u010dio ostvarenje ideje kralja Aleksandra da se napravi mauzolej ili neko sli\u010dno zdanje i na \u010dija ple\u0107a je i pao teret obnove, nakon \u0161to je kralj prihvatio zahtjev Sprske Pravoslavne Crkve.<\/p>\n\n\n\n
Potom je NJegovo visokopreosve\u0161tenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit Joanikije govorio i o ponovnom ru\u0161enju kapele i naveo da je tada do\u0161lo do \u201enezakonitog braka izme\u0111u nacizma i komunizma\u201c jer su \u201eglavni argumenti za ru\u0161enje kapele potekli od Savi\u0107a \u0160tedimlije, a kasnije ih je u ime Tita razra\u0111ivao Vladimir Dedijer\u201c i zaklju\u010dio: \u201eKapela \u0107e se vratiti na Lov\u0107en kad mi budemo bolji, slo\u017eniji i kada se pokajemo za grijehe iz makar posljednjih sto godina. Tek tada \u0107emo biti sposobni da obnovimo kapelu na Lov\u0107enu.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
NJegovo visokopreosve\u0161tenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, sino\u0107 je, u sali Centra za kulturu Pljevlja, odr\u017eao predavanje na temu: Tajna Lov\u0107enske kapele.<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":913981,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[3398,3399,1698,3400,1701],"naslovna":[],"class_list":["post-913980","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo","tag-100-godina","tag-kajanje-za-grijehe","tag-kapela","tag-lovcen","tag-mitropolit-joanikije"],"acf":[],"yoast_head":"\n