<\/p>\n\n\n\n
Ovaj roman potvr\u0111uje da nijedna nacionalna knji\u017eevnost, pa ni albanska, ne mo\u017ee sna\u017eno da se razvija ako ostane zatvorena u svoje jezi\u010dke i kulturne okvire. Tek kada djelo pre\u0111e u drugi jezik i drugi kulturni prostor, ono po\u010dinje da \u017eivi punim intenzitetom. Zato je izdanje CEKUM-a i prevod (alb. Nikoll\u00eb Berishaj) Nikole Beri\u0161aja istinski kulturni doga\u0111aj. \u201cGubitak\u201d <\/strong>je dobio novi dom i novu \u010ditala\u010dku sudbinu. Prevod je \u010din povjerenja i dijaloga, na taj na\u010din on sna\u017eno oboga\u0107uje i albansku i crnogorsku knji\u017eevnost. Lucgjonajev roman otvara se sna\u017enom slikom unutra\u0161njeg rasipanja \u010dovjeka trenutkom kada se pod sopstvenim slabostima po\u010dinje ru\u0161iti struktura \u017eivota: identitet, moral, sigurnost i emocionalno upori\u0161te. U toj pukotini nastaje drama gubitka. Ali gubitak u ovom romanu je te\u0161ki paradoks koji se desio junaku to je stanje svijesti i du\u0161e, trenutak kada \u010dovjek shvata koliko je tanka linija izme\u0111u dobra i zla, i koliko lako jedan pogre\u0161an korak mo\u017ee promijeniti tok \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Roman je podijeljen u XIII poglavlja, i svako od njih otvara novu dionicu junakovog unutra\u0161njeg i spolja\u0161njeg putovanja. Ta struktura nije slu\u010dajna svako poglavlje dodaje novi sloj, novu ranu, ali i novu mogu\u0107nost iscjeljenja. Od prve stranice do dramati\u010dnog epiloga, \u201cGubitak\u201d<\/strong> djeluje kao hronika jedne savjesti koja se pred \u010ditaocem lomi, propituje, bori i tra\u017ei svoje posljednje upori\u0161te. Zato je va\u017eno \u0161to Gubitak sada postoji i na crnogorskom jeziku to je stvaranje prostora susreta, prostor me\u0111usobnog razumijevanja, prostor u kojem dvije kulture prirodno razmjenjuju svoje iskustvo. Mnogo toga dijeli ljude, ali ovakve knjige otvaraju mogu\u0107nost da se pribli\u017eimo jedni drugima. Svako takvo pribli\u017eavanje oboga\u0107uje multikulturalnu sintagmu Crne Gore.<\/p>\n\n\n\n Glavni junak, Albert Tivari, kre\u0107e na put koji nije put prema svijetu, ve\u0107 put prema sopstvenoj unutra\u0161njoj tamnici. Njegova pri\u010da je pri\u010da \u010dovjeka koji se udaljava od sebe vjeruju\u0107i da \u0107e ne\u0111e drugo prona\u0107i smisao. Ali smisao ne \u017eivi u luksuznim hotelima, ni u la\u017enim prijateljstvima, ni u brzom \u017eivotu punom opasnih sjena smisao je tamo \u0111e je savjest mirna. Albertov svijet po\u010dinje da se uru\u0161ava onog trenutka kada ulazi u mra\u010dne krugove kriminala, trgovine, prevara i ljudi koji brzo obe\u0107avaju, a jo\u0161 br\u017ee uni\u0161tavaju. Na tom putu propadanja smjenjuju se gubitak moralne orijentacije, bjekstvo iz zavi\u010daja, ulazak u kriminalne strukture, smrt ljudi oko njega, postepeno slabljenje li\u010dnog identiteta i naposljetku bolno tra\u017eenje oprosta. Ipak, ova pri\u010da iako predstavlja svojevrsnu \u201chroniku\u201d pada je zapravo pri\u010da o \u010dovjeku koji, uprkos svemu, u sebi jo\u0161 uvijek o\u015be\u0107a prisustvo dobra i tra\u017ei na\u010din da se vrati sebi. Zato \u201cGubitak\u201d <\/strong> pored toga \u0161to je roman o li\u010dnoj krizo je i roman o mogu\u0107nosti povratka povratka moralnoj vertikali, istini, \u015be\u0107anju i onome \u0161to \u010dovjeka \u010dini \u010dovjekom.<\/p>\n\n\n\n Lucgjonaj vodi \u010ditaoca kroz dvije paralelne linije naracije koje se ne dodiruju spolja, ali se duboko prepli\u0107u iznutra. Albertovu konkretno-kriminalnu i psiholo\u0161ku dramu, tako\u0111e i Mateov rukopis intimnu ispovijest o porodici, smrti, vjeri i sudbini. Ova diupla struktura nije obi\u010dni narativni postupak, ve\u0107 su\u0161tinski element kompozicije Mateo postaje ogledalo Albertovog \u017eivota, njegova moralna kontrate\u017ea, njegov alter ego, njegova savjest koja progovara ono \u0161to Albert ne umije da izgovori.<\/p>\n\n\n\n Albert Tivari je \u010dovjek koji se sudara sa posljedicama sopstvenih izbora. Na\u0161ao se u pogre\u0161nom dru\u0161tvu, u krugu ljudi koji umiju da prepoznaju slabosti i da ih iskoriste. Njegova pri\u010da po\u010dinje u trenutku kada je ve\u0107 pod policijskom za\u0161titom, pod istragom, pod pritiskom da ispri\u010da istinu o kriminalnoj grupi u kojoj je, iako igrao manju ulogu, nosio velike rizike. Od tog trenutka vi\u0161e ni\u0161ta nije isto. U prostor pri\u010de ulaze policijska ispitivanja, prijetnje kriminalaca, bijegovi, skrovi\u0161ta, pogledi preko ramena, stalni o\u015be\u0107aj da ga neko prati i unutra\u0161nji glas koji postavlja pitanje: \u201eKo sam ja uop\u0161te vi\u0161e?\u201c<\/p>\n\n\n\n U jednoj od va\u017enih scena izgovara re\u010denicu koja razotkriva njegovu unutra\u0161nju strukturu: \u201e Ja sam bio slab \u010dovjek, \u010dovjek koji je \u017eivio za druge. Htio sam da drugi ka\u017eu o meni da sam sposoban, da mi se ljudi pla\u0161e, a u stvari ja sam se bojao sebe \u201c Tu shvatamo da roman nije samo pri\u010da o kriminalnom svijetu on je psiholo\u0161ka studija o autodestrukciji, o \u010dovjeku koji se slomio pod dilemom izbora koje nije znao da nosi. Preokret dolazi onda kada njegovi prijatelji po\u010dnu da umiru jedan za drugim. Ako je do tada vjerovao da mo\u017ee pobje\u0107i, sada shvata da vi\u0161e nema puta nazad. Mora sara\u0111ivati s policijom ako \u017eeli da pre\u017eivi. Po\u010dinje njegova najte\u017ea unutra\u0161nja borba borba u kojoj \u010dovjek istovremeno bje\u017ei i sebi prilazi, u kojoj strah postaje u\u010ditelj, a odgovornost mra\u010dni hodnik kroz koji mora pro\u0107i. To je trenutak kada se unutra\u0161nji lomovi vi\u0161e ne mogu sakriti, kada se pred sopstvenim odrazom stoji bez izgovora. Lucgjonaj upravo te naprsline, te pukotine ljudske svijesti, pretvara u \u017eivu, potresnu i duboko ljudsku prozu.<\/p>\n\n\n\n Kada napokon dobija uslovnu slobodu, kada se u\u010dini da je posljednja stranica njegove patnje ispisana, roman pravi nagli udarac sudbine. Automobil u kojem su on i Marija biva izguran sa mosta pravo u rijeku. To je trenutak u kojem se \u010ditava struktura naracije pretvara u brutalnu metaforu \u010dovjek koji misli da se spasio ponovo tone.<\/p>\n\n\n\n Posebnu snagu romanu daje Mateov rukopis, tekst koji Albert prevodi i \u010duva kao posljednju obavezu prema \u010dovjeku koga nikada nije direktno upoznao, ali sa kojim dijeli istu unutra\u0161nju tremu postojanja. Mateo nije sporedni lik on je drugi glas romana, glas koji otvara dublju pozadinu \u017eivota, tradicije i bola. U njegovim zapisima otkrivamo pri\u010de iz djetinjstva, smrt male sestre, strogi o\u010dev autoritet, strukturu starih obi\u010daja, bratske smrti na drugim kontinentima, povratak u napu\u0161teni dom, samo\u0107u koja pulsira kao rana. Mateo je \u010dovjek koji se vra\u0107a ku\u0107i da bi zagrabio \u0161aku zemlje sa grobova svojih najmilijih i da bi u ti\u0161ini kula i planina poku\u0161ao da shvati smisao svega \u0161to je izgubio. Njihove pri\u010de ne doti\u010du se u realnom vremenu, ali su tematski u \u010dvrstoj vezi obje su pri\u010de o gubitku, o boli, o identitetu koji se kruni, o tra\u017eenju smisla me\u0111u ru\u0161evinama \u017eivota, o borbi izme\u0111u tame i svjetlosti. Mateo nas u\u010di da gubitak nije uvijek kazna ponekad je gubitak jedini put kroz koji \u010dovjek mo\u017ee nau\u010diti da ponovo pripada sebi.<\/p>\n\n\n\n Karakterizacija likova u romanu predstavlja galeriju ljudskih slabosti i vrlina. Albert Tivari je \u010dovjek na raskr\u0161\u0107u moralnog ponora slab, ali \u017eeljan da bude bolji posrnuo, ali jo\u0161 uvijek sposoban da po\u017eeli obnovu ranjen, ali ne sasvim pora\u017een. Njegova najve\u0107a tragedija je to \u0161to je \u017eelio da bude prihva\u0107en u svijetu koji ga ne priznaje. Marija je figura spasa, ljubavi i nje\u017enosti njegova jedina stabilna ta\u010dka. Njena smrt, nagla i brutalna, predstavlja potpuni slom njegovog unutra\u0161njeg svijeta. Sami, Gabrijel, Sara i Johana knji\u017eevni likovi su \u015benke jednog svijeta u kojem su moral, po\u0161tenje i prijateljstvo potro\u0161na roba. Nasuprot njima stoje Ana i Dante, predstavnici zakona, ali i ljudskosti ljudi koji otvaraju vrata Albertovoj mogu\u0107oj budu\u0107nosti. A onda Mateo najve\u0107i literarni dobitak ovog romana. Njegova pri\u010da odi\u0161e starinom, tugom, dostojanstvom i dubinom. On govori jezikom planine, domovine, groblja i vjere, jezikom u kojem se patnja preobra\u017eava u mudrost. On je unutra\u0161nja vertikala romana, dokaz da \u017eivot mo\u017ee biti surov, ali da se iz surovosti mo\u017ee roditi i najdublja ljudska spoznaja ona koja ne osloba\u0111a od bola, ali daje smisao da se taj bol izdr\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Tematski slojevi ovog djela izrastaju jedan iz drugog poput koncentri\u010dnih krugova koji se \u0161ire sa mjesta unutra\u0161njeg potresa. \u201cGubitak\u201d<\/strong> je prije svega roman o moralnoj odgovornosti o onoj neizbje\u017enoj borbi koja po\u010dinje tek kada se \u010dovjek suo\u010di s posljedicama sopstvenih izbora i postavi sebi pitanje: kako dalje \u017eivjeti sa sobom? To je i roman o identitetu i pripadnosti, o \u010dovjeku razapetom izme\u0111u tradicije koja ga oblikuje i modernosti koja ga mami, izme\u0111u \u017eelje da ode i potrebe da ostane. Zavi\u010daj u Lucgjonajevom djelu je emocionalno polje na kojem se ra\u0111aju nade i na kojem se, jednako \u010desto, te nade sahranjuju.<\/p>\n\n\n\n U ovom romanu gubitak nije tek zavr\u0161ni \u010din to je stanje kroz koje prolazi ljudska du\u0161a gubitak sebe, bli\u017enjih, povjerenja, pa i onih iluzija koje su nekada bile zaklon od stvarnosti. Ali \u201cGubitak\u201d je i roman o iskupljenju. Pitanje koje lebdi nad svakim poglavljem glasi: mo\u017ee li \u010dovjek koji je posrnuo ponovo postati svoj, ponovo stati na onu ta\u010dku sa koje je jednom skrenuo? Lucgjonaj ne nudi jednostavne odgovore on, precizno i nemilosrdno, postavlja pitanja. I upravo u toj otvorenosti, u toj hrabrosti da se suo\u010di sa onim \u0161to je \u010dovjeku najte\u017ee da prizna, le\u017ei duboka snaga ovog romana.<\/p>\n\n\n\n \u201cGubitak\u201d<\/strong> Marka Pa\u0161ka Lucgjonaja nije roman koji se samo pro\u010dita i ostavi po strani to je roman koji se nastanjuje u \u010dovjeku. To je knjiga koja ne daje mir koja se vra\u0107a mislima i nakon \u010ditanja, kao sna\u017eni glas savjesti koji pod\u015be\u0107a da ljudsko bi\u0107e nikada nije sasvim izgubljeno sve dok ima snage da se suo\u010di sa sobom. To je pri\u010da o \u010dovjeku koji tone, o svijetu koji razara, ali i o \u010dovjeku koji u tom razaranju poku\u0161ava da prona\u0111e cjelinu pri\u010da o tami koja prijeti da proguta sve, ali i o svjetlu koje se, uprkos svemu, probija kroz pukotine ljudskog iskustva.<\/p>\n\n\n\n U kontekstu savremene albanske proze, posebno one koja se bavi psihologijom rasula, moralnim lomovima i unutra\u0161njim egzilom, prirodno je povu\u0107i paralelu izme\u0111u Lucgjonaja i Fatos\u0430 Kongolija (r. 1944), jednog od najzna\u010dajnijih pisaca postkomunisti\u010dke generacije. Kongoli je poznat po romanima u kojima u prvi plan iznosi \u201egubitnike\u201c tranzicije, ljude slomljene izme\u0111u diktature, ekonomske bijede i li\u010dne nemo\u0107i. Njegov roman L\u00ebkura e qenit (Pasja ko\u017ea, prevod na srpski jezik, Samizdat B92, Beograd 2006) upravo kroz ispovjedni ton, klaustrofobi\u010dnu atmosferu i unutra\u0161nji monolog prati \u010dovjeka koji kasno shvata da je cijena prilago\u0111avanja sistemu zapravo gubitak sopstvenog \u017eivota. I kod Kongolija i kod Lucgjonaja u centru su obi\u010dni, \u201emali\u201c ljudi, bi\u0107a koja nijesu heroji ve\u0107 ranjeni svjedoci epohe njihovi junaci nijesu nosioci velikih istorijskih prevrata, nego oni preko \u010dijih se le\u0111a ti prevrati prelamaju. Pasja ko\u017ea je roman o pojedincu koji kasno spoznaje sopstvenu proma\u0161enost. \u201cGubitak\u201d<\/strong> Marka Pa\u0161ka Lucgjonaja roman je o \u010dovjeku koji tu proma\u0161enost \u017eivi u realnom vremenu, dok jo\u0161 ima \u0161ansu da je promijeni. U tom dijalogu dva djela jednog ve\u0107 klasi\u010dnog u okviru savremene albanske proze i jednog novijeg, nastalog u crnogorsko\u2013albanskom kulturnom prostoru prepoznaje se zajedni\u010dka nit duboko, nemilosrdno, ali empati\u010dno posmatranje \u010dovjeka koji se na\u0161ao na ivici sopstvenog \u017eivota i tra\u017ei na\u010din da se vrati sebi.<\/p>\n\n\n\n Kongolijevi junaci, poput Lucgjonajevog Alberta Tivaria, \u017eive na ivici vlastite svijesti oni su \u201emali ljudi\u201c koje veliki sistemi melju, ali i ljudi koji nose skrivene rane u sebi. Njihove sudbine oblikuje o\u015be\u0107aj li\u010dne nedoraslosti i moralne nemo\u0107i da se uhvate u ko\u0161tac sa svijetom. U Kongolijevim romanima to je \u010desto egzistencijalna letargija, \u201cmirni poraz\u201d, \u010dovjek koji se u sopstvenoj ko\u017ei o\u015be\u0107a kao stranac. Kod Lucgjonaja, me\u0111utim, ta rana dobija dinami\u010dniji oblik spiralu kriminala, bijega, straha i unutra\u0161njeg preispitivanja. Dok Kongoli majstorski prikazuje statiku poraza, Lucgjonaj prikazuje dinamiku pada. Dok Kongolijevi junaci trpe svijet koji ih poni\u0161tava, Albert Tivari poku\u0161ava, makar nespretno i bolno, da se od svijeta otrgne i pobijedi ga. Uprkos razlikama u ritmu pripovijedanja, ono \u0161to povezuje Lucgjonaja i Kongolija jeste duboka uronjenost u psiholo\u0161ku \u201cnemo\u0107\u201d savremenog \u010dovjeka. Njihovi romani \u015bedo\u010de o hroni\u010dnom o\u015be\u0107aju gubitka ne samo gubitka bli\u017enjih, nego i gubitka sebe. Zato je pore\u0111enje sa Kongolijem dragocjeno ono pokazuje \u0111e se Lucgjonaj nalazi u okviru \u0161ire sintagme albanske knji\u017eevnosti i kakvu novu nijansu unosi u knji\u017eevni diskurs koji ve\u0107 ima sna\u017ene psiholo\u0161ke temelje.<\/p>\n\n\n\n Lucgjonaj kroz ovu prozu pokazuje da savremena albanska knji\u017eevnost u Crnoj Gori posjeduje autore izuzetne zrelosti, sna\u017ene literarne intuicije i autenti\u010dnog glasa autore koji ne govore samo u ime svoje zajednice, ve\u0107 u ime univerzalnog ljudskog iskustva. Njegovo djelo pod\u015be\u0107a da \u201cmala knji\u017eevnost\u201d ne zna\u010di malu snagu naprotiv, iz prostor\u0101 koji su \u010desto na marginama izrastu najiskrenije, najtananije i naj\u017eilavije pri\u010de. \u201cGubitak\u201d<\/strong> je jedna od njih. To je roman koji poziva na \u010ditanje, ali i na promi\u0161ljanje na empatiju, ali i na odgovornost na razumijevanje tu\u0111eg bola, ali i na preispitivanje sopstvenog. Lucgjonajev roman vra\u0107a vjeru u to da knji\u017eevnost mo\u017ee biti mjesto na kojem se ljudi ponovo susre\u0107u ne zato \u0161to se u potpunosti razumiju, ve\u0107 zato \u0161to se iskreno trude da se pribli\u017ee jedni drugima. Upravo u toj krhkoj, ali upornoj potrebi da se krene ka svjetlosti, nalazi se istinska i trajna vrijednost ovog djela.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kao pa\u017eljiv \u010ditalac i kao neko ko sa dubokim po\u0161tovanjem prati knji\u017eevnost manjinskih naroda i knji\u017eevnost razli\u010ditih kulturnih prostora, roman \u201cGubitak\u201d\u00a0(alb. Mark Pashku \u2013 Lucgjonaj) Marka Pa\u0161ka Lucgjonaja do\u017eivio sam kao djelo koje ostavlja sna\u017ean, postojan trag. Lucgjonaj, pisac iz Tuzi i pripadnik srednje generacije albanskih autora, donosi glas koji je zna\u010dajan i dragocjen. Njegova proza pripada onoj vrsti knji\u017eevnosti koja ne govori samo o jednom narodu, ve\u0107 o \u010dovjeku\u00a0 ranjenom, rastrzanom i izgubljenom, ali jo\u0161 uvijek sposobnom da tra\u017ei svjetlost.<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":909283,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[50],"tags":[622],"naslovna":[],"class_list":["post-909282","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura","tag-gubitak"],"acf":[],"yoast_head":"\n