No, iako je veliki genije sveprisutan u životu Crne Gore, Vukčević ocjenjuje da ćemo se Njegošu odužiti prvenstveno poštujući njegove moralne principe koje je opisao u svojim djelima. Čini se, zaključuje Vukčević, da se društvo u svojoj srži promijenilo u minula dva vijeka.
“To društvo se vodilo nekim idealima gospodskog, otmenog, istinoljubivosti, kako bi se očuvali od najezde neprijatelja – velike Otomanske imperije i time služeći kao branik evropske civilizacije.
Mi se Njegošem kitimo, ali mu ne uzvraćamo na pravi način, nego se prepucavamo oko toga čiji je Njegoš”, kaže Vukčević.
Iako su od Njegoševog vremena prošli vjekovi, njegove misli o slobodi, dostojanstvu i identitetu i dalje snažno odjekuju Crnom Gorom i svijetom. U njemu, naglašava naš sagovornik, Crna Gora ne čita samo svoju prošlost, već i putokaz za budućnost. Ostaje obaveza da se kao društvo odužimo Njegošu ne samo spomenicima, već i razumijevanjem i življenjem vrijednosti koje je ostavio.
Veliki pjesnik Crne Gore – Petar II Petrović Njegoš, tokom svog života je najviše obrađivao refleksivno-religijske teme. Njima se bavio od ranog stvaralaštva, što je oličeno u „Luči Mikrokozma“, najvećem religijskom spjevu. Njegoš je bio nosilac autoriteta – državnog i crkvenog. No, u savremenom svijetu, na sceni je svojatanje Njegoša i baštinjenje njegovog djela kao pripadnika jednog ili drugog naroda.
“Ta tenzija u vezi sa time čiji je Njegoš i što Njegoš nama predstavlja oslikava teme kojima se Njegoš u „Gorskom vijencu“ bavio, te teme negacije i sukoba, u borbi za opstankom, u jednom malom prostoru, koja zato što je ugrožena ima impuls da se brani. Kažem da je ta skorašnja istorija neslavna, jer se na taj način ušlo u zloupotrebu tumačenja Njegoša, njegovog djela i lika”, kaže književni kritičar Balša Vukčević.
Njegoš i njegovi stihovi nama danas predstavljaju čežnju za izgubljenim etosom, koje je naše društvo imalo prije svoje modernizacije, ocjenjuje Vukčević.
‘”Gorski vijenac”“” je enciklopedija crnogorskog društva, njegova istorija morala, načina života, arhetip kojeg mi ne možemo da se oslobodimo i on prevazilazi okvire uticaja u samoj literaturi, znači da utiče na životi kulturu. Ako vladika Danilo kaže Vuku Mićunoviću da „ko na brdu ak imalo više stoji, više vidi nego onaj pod brdo“, to se odnosi na legitimizaciju znanja koja daje moć i daje autoritet”, kazao je Vukčević.
Njegoševo djelo živi u crnogorskom društvu i gotovo dva vijeka nakon njegove smrti, kroz mnoge stihove primjenljive u brojnim situacijama svakodnevnog života običnog građanina.
Pogledajte kako su u anketi naši sugrađani govorili o Njegošu.
