“Gledano isključivo ekonomskim parametrima, procjene govore da destinacije pod UNESCO zaštitom mogu ostvariti 20–30 odsto veće prihode po posjetiocu u odnosu na slične destinacije bez takvog statusa. Razlog je jednostavan: privlače goste više platežne moći, koji traže autentičnost, kulturu i održivost”, navodi Bigović.
Pored zaštite kulturne baštine, važno je i zato da vlast štiti UNESCO status, a ne želje investitora.
“Tursti na suštinski elitnoj desticinaciji, uz odgovorajuće saržaje mogu u prosjeku trošiti 2.500–5.000 eura po osobi tokom boravka. Dakle, elitni turizam ne traži kvadrate i gužvu, već mir, kvalitet i kulturni identitet”, ističe Bigović.
S druge strane, dodaje on, neselektivna urbanzacija i degradacija prostora mogu dovesti do gubitka UNESCO statusa, što automatski smanjuje atraktivnost destinacije na globalnom tržištu, ali i povjerenje ozbiljnih investitora.
“Primjer Dresdena (Njemačka), koji je 2009. izgubio UNESCO status zbog izgradnje mosta, doveo je do narušavanja imidža i brzog pada turizma od 10%, uz gubitke u lokalnoj ekonomiji. Dakle, očuvanje statusa nije kočnica, već investicija koja donosi veći i dugotrajniji povrat. Umjesto da se grad prodaje kvadrat po kvadrat, Kotor treba da se razvija kao prostor koji sa manje daje više – za
građane, turiste i buduće generacije”, zaključio je Aleksa Bigović.
