„Ruža i pepeo“: Roman koji se čita intelektom, a pamti srcem

„Ruža i pepeo“: Roman koji se čita intelektom, a pamti srcem

U organizaciji izdavačke kuće „Ouroboros“, sinoć je u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ predstavljena nova knjiga slikara, pjesnika i romanopisca Nedeljka Simanića – roman „Ruža i pepeo“.

Simanić, rođen 1966. godine u Sarajevu, završio je Školu primijenjenih umjetnosti u rodnom gradu, a potom diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Više od tri decenije posvećen je likovnom stvaralaštvu, sa stotinama radova izlaganih širom zemlje i regiona. Njegov slikarski rukopis prepoznaje se po spoju impresionističke senzibilnosti i snažnog figurativnog izraza.

Pored slikarstva, ozbiljno se bavi i književnošću: debitantski roman „Succubus“ nagrađen je priznanjem Čučkova knjiga, a objavio je i zbirku poezije „Ka Zlatnom gusaru“ te zbirku pripovijedaka „Delfini ne postoje“. „Ruža i pepeo“ njegov je četvrti književni naslov, objavljen krajem oktobra 2025. godine u izdanju „Ouroborosa“.

Na promociji je govorila urednica izdavačke kuće ,,Ouroboros” i moderatorka večeri Natalija Đaletić, ističući da Simanićev roman predstavlja svojevrsni omaž dvojici umjetnika čiji su životi završili pod nerazjašnjenim okolnostima – slikaru Josipu Račiću i pjesniku Branku Miljkoviću. Tekst se, kako je navela, razvija kao višeslojna pripovijest koja spaja sudbine protagonista iz različitih epoha, od početka 20. vijeka do savremenog trenutka.

Đaletić, foto: RTV Podgorica

Naslovnicu romana prati autorova slika rađena prema Račićevom autoportretu, čime se vizuelna i književna komponenta dodatno povezuju.

„‘Ruža i pepeo’ je djelo koje se izdvaja estetskom zrelošću i specifičnim umjetničkim postupkom. Rijetko se sreće proza koja tako uvjerljivo prepliće likovni doživljaj i narativnu strukturu“, naglasila je Đaletić.

Prema njenim riječima, Simanićev stil odlikuje snažna vizuelnost: rečenice se razvijaju poput poteza četke, gradeći atmosferu sloj po sloj. „Roman ima gustoću i punoću pažljivo komponovane slike – preciznu liniju, bogatu teksturu i finu modulaciju tona“, dodala je.

Strukturu „Ruže i pepela“ opisala je kao mozaik sastavljen od putopisnih fragmenata, umjetničkih refleksija, ličnih uspomena i biografskih prizora posvećenih Račiću i Miljkoviću. Uprkos slojevitosti, istakla je, roman ostaje ritmičan i koherentan, „otvara se i zatvara poput disanja, smjenjujući naraciju i meditaciju“.

U središtu knjige, navodi Đaletić, nalazi se ideja o trajnosti umjetničke iskre – one koja nastavlja da gori čak i kada od svega ostane samo pepeo. Autor u Račiću i Miljkoviću prepoznaje ne samo inspiraciju već i sagovornike kroz koje promišlja smisao stvaranja, identitet umjetnika i granice ličnog iskustva.

„To je roman koji se čita intelektom, a pamti srcem – jer podsjeća da je umjetnost naš najprecizniji instrument spoznaje i najnježniji oblik otpora prolaznosti“, zaključila je Đaletić.

"Twisted" got a trailer

Bob Weir, guitarist and lead singer of the Grateful Dead

Marvel has released a teaser for the New Avengers, and Thor is back.

Simanić, foto: RTV Podgorica

Govoreći o nastanku romana, Simanić je kazao da je od početka imao jasnu viziju fragmentarne strukture i želju da eksperimentiše formom. „Mislim da sam uspio zaokružiti tu namjeru i poigrati se formom onako kako sam želio“, rekao je autor.

Posebnu inspiraciju pronašao je u Josipu Račiću, umjetniku koji ga prati „od rane mladosti“. Zanimljiva mu je, dodaje, bila čitava generacija hrvatskih slikara školovanih u Minhenu početkom 20. vijeka, čije je slikarstvo detaljno analizirao i pokušao oživjeti na literaran način.

„Račićevo slikarstvo me je zaokupilo, a njegov tragičan život dodatno me je podstakao na istraživanje. Pronađen je mrtav u francuskom hotelu u 23. godini, nakon što je naslikao niz akvarela. On je rodonačelnik hrvatske moderne“, podsjetio je Simanić.

Kada je riječ o Branku Miljkoviću, autor ističe da ga je privukla muzikalnost njegovih soneta i povratak klasičnoj formi u vrijeme naglog proboja slobodnog stiha. „Htio sam povezati ta dva pola – Račića i Miljkovića – jer čine dva temelja mog umjetničkog iskustva: slikarstvo i poeziju“, kaže Simanić.

Iako među njima ne pronalazi očiglednu vezu, postoji, kako zaključuje, jedna važna dodirna tačka: oba umjetnika izbjegavala su efemerne i banalne teme, te težila „čistom“ izrazu. „Ta njihova težnja ka čistoj formi bila je ono što me najviše zanimalo“, poručio je Simanić.

D. Leković

Comments

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments