“Godina je protekla izuzetno teško. Jako teško i jako bolno”, kaže Vjera Kokotović, supruga jednog od nastradalih.
Tog prvog januara, na Cetinju je ugašeno 12 života. Za jedan je postojala šansa. No, nakon devet dana borbe u bolnici, i Dejan Kokotović je preminuo. Njegova supruga Vjera, te večeri, zajedno s njihovom djecom šetala je ukrašenim gradom. A onda je nastao muk.
“Znajući njega, mislila sam da ne postoji ta mogućnost da se njemu desi nešto, jer on je bio jedan veliki veseljak i čovjek velikog srca i nekako tu đe je bio on uvijek je bilo lijepo i veselo. Nakon toga odlazim u bolnicu gdje srećem momka iz vatrogasne jedinice i pitam ga da li zna nešto i momak me potapšao po ramenu i samo mi je rekao biće dobro. Neshvatanje situacije u tom trenutku nekako, nesvjesno, neočekivano i samim tim nekako kao da nisam znala što se u stvari dešava. Lutala sam tako, nakon toga smo pošli u Podgoricu i tu kreće borba”, kaže Vjera.
U kojoj Dejan, nažalost, nije uspio da pobijedi. A za njegovu porodicu uslijedila je teška godina borbe s uspomenama i još teža za sve ono što dolazi bez njega.
“Bilo koja situacija daje kad se nešto dešava, nedostaje i nekako ruka poleti baš na taj telefon, jer je on eto već dio dana radio da ga pozovem i da ga obavijesti da li je vezano za mene, za kuću, za djecu, za bilo što. Dječji rođendani su dolazili, to je nešto što nam je jako teško palo. Prvo njima, onda i meni naravno, jer jako je teško kad vam dođu i kad vam kažu da je tata tu”, kaže Vjera.
Uz porodicu koja se takođe suočila s velikim gubitkom, s prijateljima, kumovima, Vjera nije bila sama. A snagu su joj davala i djeca.
“Opet ja između njih svjesna sam da moram da stojim čvrsto i da moram da budem onako jedna stijena koja će da ih bodri i da im bude podrška i oslonac, a opet i mene slomi. Treba mnogo čovjek da bude jak, da se izbori sa tim što nosi u sebi i da korača onako jako, kako je on volio, ponosno”, priča Vjera.
A mnoge porodice su pretrpjele gubitak te večeri, samim tim i cijeli grad kakav je Cetinje. Danas – situacija jeste bolja, ali je oporavak tek na početku.
“Tek smo na toj prvoj stepenici oporavka i vjerujem da, onako, svi smo i puni bola i puni potrebe za povezivanjem, za razumijevanjem i za tim da nam osjećaj sigurnosti se vrati i da nam se vrati povjerenje i u život i u čitav sistem”, ističe psihološkinja Milica Krivokapić.
Iako ne govore o događaju od 1. januara, Cetinjani ga ne zaboravljaju.
"Twisted" got a trailer
Bob Weir, guitarist and lead singer of the Grateful Dead
Marvel has released a teaser for the New Avengers, and Thor is back.
“Kad ne otvaramo tu temu verbalno, onako, vrlo se osjeća kroz reakcije različite ljudi, pa čak i kroz neku vrstu i ljutnje i povlačenja i tugovanja kojeg transparentno najmanje ima, ali zapravo je ta tema sveprisutna i ogroman strah koji se nama nekako utkao ispod kože i trebaće, vjerujem, dosta i godina i lijeka da to slegne i da dođe na svoje”, ocjenjuje Krivokapić.
A noć, koja je počela prazničnim slavljem, iako završena kobno na neki način je i zbližila Cetinjane.
“Ovo je mali grad i svi smo povezani, na žalost, u situaciji u kojoj nama su stradali i kumovi, i prijatelji, i komšije, neko sa kim smo jednostavno veći dio života. Zbližilo nas jeste”, smatra Vjera.
1. januar odrazio se na crnogorsko društvo, pa je priča nastavljena i u institucijama koje jesu dale odgovor. Samo je pitanje da li je bio dovoljno dobar. Uslijedili su i protesti studenata koji su tražili odgovornost čelnika sektora bezbjednosti. Mi smo pozvali ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije koji godinu kasnije o učinjenom ili neučinjenom nijesu željeli da govore.
