Iz ove organizacije navode da javnosti treba predstaviti tačne i stručne činjenice.
“Zakon o vodama i Zakon o zaštiti prirode nijesu suprotstavljeni, već se međusobno dopunjuju i osigurava se višeslojna zaštita. Jedan štiti kvalitet vode kroz zone sanitarne zaštite, a drugi štiti prostor u cjelini. Upravo suprotno onome što tvrdi Opština, praksa u Crnoj Gori jasno pokazuje da ovi režimi zaštite funkcionišu zajedno. Najbolji primjer je izvorište „Bolje Sestre“, glavno izvorište Regionalnog vodovoda, koje se nalazi unutar Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Za ovo izvorište su proglašene zone sanitarne zaštite u skladu sa Zakonom o vodama, a istovremeno uživa najviši stepen zaštite prirode kroz režim nacionalnog parka. Dakle, ako nacionalni park i zone sanitarne zaštite funkcionišu zajedno, zašto bi to bilo nemoguće u slučaju Parka prirode u Pljevljima”, pitaju se iz NVO Eko-tim.
Akumulacija Otilovići, kako dalje navode, dodatno potvrđuje potrebu za ovakvim pristupom.
“Riječ je o vještačkoj akumulaciji, a ne prirodnom izvorištu, pa se voda ionako mora tretirati prije upotrebe. Rijeka koja je pregrađena da bi akumulacija nastala je linearni ekosistem, što znači da zaštita mora obuhvatiti čitav uzvodni tok, a ne samo neposrednu zonu oko akumulacije. Ako se želi dugoročno obezbijediti kvalitet vode, neophodno je spriječiti zagađenja koja dolaze uzvodno. To je upravo ono što Park prirode omogućava”, poručuju iz ove organizacije i dodaju:
“Trenutno stanje na području gornjeg toka Ćehotine je zapravo potpuno liberalno, nema upravljanja, nema reda, rizici od zagađenja su već prisutni, a Opština Pljevlja godinama ne preduzima ništa da to stanje promijeni. Nakon što se proglasi Park prirode donosi se Plan upravljanja koji jasno propisuje dozvoljene i zabranjene aktivnosti, pa će se prvi put uvesti red i kontrola. Sve aktivnosti koje bi mogle da ugroze kvalitet vode ili prirodne vrijednosti biće precizno zabranjene”.
Iz NVO Eko-tim kažu da nije slučajno što je proglašenje Parka prirode predviđeno svim planskim dokumentima – od Prostornog plana Crne Gore, preko lokalnog PUP-a, pa do sektorskih strategija.
“Nije realno vjerovati da su svi stručnjaci koji su izrađivali te dokumente previdjeli nešto što bi moglo ugroziti vodoizvorište. Naprotiv, oni su polazili od toga da se zakonski režimi zaštite međusobno dopunjuju. Uostalom, i tadašnje resorno Ministarstvo je već dalo saglasnost na predlog odluke o proglašenju Parka prirode. Da je zaista postojao bilo kakav pravni konflikt između Zakona o vodama i Zakona o zaštiti prirode, takva saglasnost nikada ne bi bila izdata. Valja naglasiti i da se radi o području koje je već identifikovano kao buduće Natura 2000 područje. To znači da Crna Gora ima međunarodnu obavezu da ga zaštiti, i odlaganje te zaštite samo šteti interesima građana Pljevalja i države u cjelini. Zato je jasno da proglašenje Parka prirode „Gornji tok rijeke Ćehotine“ nije prijetnja zaštiti vode, već njena nadogradnja. Ako se iskreno želi zaštita akumulacije Otilovići i kvalitetnog vodosnabdijevanja, onda je jedino logično rješenje da se hitno uspostave i zone sanitarne zaštite i Park prirode, a ne da se građani zbunjuju netačnim tvrdnjama. Na kraju, posebno je važno naglasiti da građani Pljevalja žele svoj prvi Park prirode, što su jasno potvrdili kroz info dane o Parku prirode koji su se ovog ljeta održali u Pljevljima u organizaciji Eko-tima”, kazali su iz NVO Eko-tim.
