Iako većina ispitanika smatra takve brakove neprihvatljivim, tradicija, porodični uticaj i ekonomski pritisak, kaže Beća, ostaju glavni pokretači ove prakse.
Istraživanje je obuhvatilo 100 ispitanika. Većina njih su muškarci (78%), dok je žena bilo 22%. Starosna struktura pokazuje da je 38% ispitanika između 18 i 24 godine, 42% između 25 i 34 godine, 14% između 35 i 44 godine, dok je samo 6% starijih od 45 godina.
Etnički, 52% ispitanika su Romi, a 48% Egipćani. Kada je riječ o obrazovanju, 35% ispitanika nije pohađalo školu, 55% je završilo osnovnu školu, a samo 10% srednju školu. Većina ispitanika (84%) je u braku, dok 16% nije vjenčano.
Većina ispitanika (70%) poznaje barem jednu osobu koja se vjenčala prije 18. godine. Stavovi o učestalosti ovih brakova variraju: 22% smatra da su veoma česti, 28% da se povremeno dešavaju, 32% da su rijetki, a 18% ne zna. Najčešći uzrast za sklapanje ranih brakova je između 15 i 17 godina (36%), dok 16% ispitanika navodi da se brakovi sklapanju i prije 15. godine, a 48% nakon 18. godine.
Roditelji su najčešći donosoci odluka o maloljetničkim brakovima (68%), dok mladi sami biraju u 20% slučajeva, a tradicija ili pritisak zajednice utiču u 12% slučajeva. Glavni razlozi za sklapanje rane bračne zajednice su tradicija i običaji (58%), dok 42% ispitanika navodi siromaštvo kao motivaciju.
Većina ispitanika (76%) smatra da maloljetnički brakovi nisu prihvatljivi, dok 6% smatra da jesu, a 18% nije sigurno.
Veliki broj ispitanika (80%) vjeruje da ovakvi brakovi imaju negativne posljedice, među kojima su najznačajniji prekid školovanja (50%) i ekonomska zavisnost ili siromaštvo (45%), dok zdravstvene probleme navodi samo 5%.
“Analiza pokazuje da tradicionalni autoritet roditelja i ekonomski pritisak ostaju ključni faktori u odluci o sklapanju ranih brakova. Iako većina mladih i odraslih prepoznaje rizike i negativne posljedice, praksa je i dalje prisutna, posebno u uzrastu od 15 do 17 godina. Stavovi ispitanika ukazuju na otvorenost za promjene, kroz obrazovanje, podršku porodici i uključivanje zajednice”, kazao je Beća.
Istraživanje predlaže nekoliko ključnih mjera koje bi mogle smanjiti broj maloljetničkih brakova.
“Prvo, potrebno je kontinuirano i inkluzivno obrazovanje uz mentorstvo za djecu i mlade. Drugo, važno je organizovati radionice za roditelje kako bi se povećala svijest o pravima djece i posljedicama maloljetničkih brakova. Treće, ekonomska podrška porodicama i zapošljavanje mladih mogu smanjiti pritisak za rani brak. Četvrto, lokalni vođe, romski i egipćanski aktivisti treba da budu aktivno uključeni u promjenu tradicije. Peto, zdravstvena edukacija mladih treba da bude pojačana. Na kraju, uvođenje sistema praćenja i evaluacije preventivnih programa omogućava stalnu procjenu napretka”, naveo je Beća,
Zaključak istraživanja je, kako kaže, da iako su maloljetnički brakovi i dalje prisutni u Beranama, zajednica jasno prepoznaje njihove negativne posljedice, posebno prekid školovanja i ekonomski rizik.
“Stavovi ispitanika pokazuju spremnost na promjene kroz obrazovanje, zdravstvenu edukaciju i podršku porodici i zajednici. Multidimenzionalni pristup koji integriše obrazovanje, ekonomska rješenja i promjenu tradicije ključan je za smanjenje učestalosti maloljetničkih brakova i poboljšanje životnih šansi mladih u Beranama”, kazao je Beća.











