Piše: Vojin Grubač
Jedna od najjačih među tim polugama moći je medijsko-propagandna infrastruktura koju, prema javnim opažanjima i dalje čine mediji i organizacije bliske Milu Đukanoviću i njegovom okruženju.
Dio tih struktura funkcioniše kao politički aktivistički aparat, često pod plaštom obrazovnih ili civilnih inicijativa. Upravo se iz tog razloga godinama postavlja pitanje: zašto država nastavlja finansiranje subjekata koji su nastavili da promovišu interese bivšeg režima? A sadašnji njegov interes je očit: nastavak blokiranja institucija države uz neviđene medijske hajke na temu identitetskih pitanja.
Medijsko kriminalna hobotnica
Dodatnu težinu ovom pitanju daju i navodi iz optužnice Specijalnog državnog tužilaštva protiv Aleksandra Mijajlovića. Naime, SDT tvrdi da je Mijajlović, kao organizator kriminalne grupe, formalno ili neformalno uticao na uređivačku politiku više medija — uključujući M-portal, ETV portal, CDM, Standard, Analitiku i Antenu M — koristeći ih za prikupljanje informacija, kreiranje javnog mnjenja i ostvarivanje nezakonite dobiti i uticaja.
U nastavku optužnice se navodi da je cilj takve medijske mreže bio suzbijanje konkurencije, kao i lične i profesionalne diskreditacije svih lica, vjerskih, političkih i privrednih organizacija, čije je djelovanje u suprotnosti sa ciljevima i interesima kriminalne organizacije.
I pored toga, državne institucije su nastavile da izdašno finansiraju pojedine od ovih medija ili njima bliske organizacije. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je tako u junu ove godine dodijelila značajna sredstva: televiziji E i Vijestima po 176.000 evra, a Anteni M 70.000 evra. Istovremeno, Vlada je izdvojila 700.000 evra za FCJK, iako mnogi objektivni analitičari ukazuju da ta ustanova odavno funkcioniše kao radikalna političko-ideološka platforma, a ne kao obrazovna institucija sa jasnim javnim interesom. Uostalom, to smo vidjeli ovih dana kada su Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević u medijskom napadu na direktora Državnog arhiva Crne Gore, sadašnju parlamentarnu većinu i vlast nazvali „grupacijom nastalom u aktu protivprirodng bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma“!? To im se baš tako čini? I to se zove sloboda govora za koju se dobijaju stotine hiljda evra iz budžeta?
Zašto država finansira Đukanovićeve propagandiste
Ključno pitanje ostaje: zbog čega država nastavlja da ulaže u aktere za koje se smatra da djeluju suprotno politikama sadašnje većine, dok se istovremeno vrlo malo ulaže u organizacije i pojedince koje bi mogle parirati njihovom malignom uticaju?
Ukoliko nova većina zaista želi da izgradi održiv i pluralistički medijski sistem, neophodno je da prestane sa finansiranjem onih koji svoj rad usmjeravaju ka očuvanju interesa bivše političko-ekonomske elite. Umjesto toga, javna sredstva bi trebalo ulagati u razvoj onih struktura koje mogu da se profesionalno i dugoročno suprotstave uticaju Đukanovićeve „medijske hobotnice“.
Bez takve strategije, stari centri moći nastaviće da koriste, pored ogromnih resursa koje su popljačkali, i javne resurse kako bi održali svoj kriminalni uticaj — čak i u političkim uslovima u kojima više ne upravljaju državom.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nijesu nužno i stavovi redkacije Gradskog portala i RTV Podgorica)











