piše: prof. dr Dragan Koprivica
Pomalo čudi da su i brojni predstavnici vlasti bili toliko “prenapučeni” poslovima, pa je hvale vrijedan uspon Javnog medijskog servisa uglavnom prećutan, valjda i po sistemu “ćutanje – odobravanje”. Ali je ipak valjalo pohvaliti uzastupne rezultate RTCG, koji je postao suvereni medij u toj mjeri da su ostali, i pored vrijednog rada, ipak u sjenci Javnog medijskog servisa, koji je do 2020. bio klasični bastion interesa vrhuške vlasti i slika i prilika zarobljenih medija.
No, izbavljenjem Crne Gore od rigidnih i prevaziđenih vlastodržaca RTCG je pod rukovodstvom generalnog direktora Borisa Raonića, Savjeta i ostalih upravljačkih struktura donio toliko potreban iskorak i demokratski profil državne Radio i Televizije, gdje je, kao prvo, ispoštovana ona stara latinska “Audiatur et altera pars” (“Da se čuje i druga strana”). Stoga imponuje javnost riječi na RTCG, gdje se ne dovodi u pitanje izbalansirano izvještavanje i poštovanje prema opozicionim krugovima, što je i imperativ svakog poštenog medijskog poslovanja.
No, interesantno je da još nije došao taj trenutak u Crnoj Gori da upravo ostale medijske kuće fer i korektno upute čestitke ovoj najboljoj, valjda zato što bi, narodski rečeno, nekima zbog toga “pala pozlata”, ali te i takve stavove treba prevazilaziti u hodu na zajedničkom putu informisanja građana.
Javni medijski servis, na svu sreću, nije od 2020. prepoznatljiv i po režimskim kulturnim perjanicama, koje su “kulturni” ugled pokušavale steći servilnim izjavama u korist vlasti, pa je sa takvom praksom očito i definitivno završeno, a takvi “velikani” smješteni u muzej voštanih figura.
Vrijedan hvale je i podatak da je Raonić sa upravljačkim timom, pored demokratizacije medijskog momenta, pokrenuo uspješno završeno renoviranje kompletne zgrade RTCG, uz modernizovane centralne studije, led-ekrane i kompletnu, novu vrhunsku tehniku.
Došlo je i do ekspanzije mladosti u ovoj kući, uz nova, sposobna lica i poboljšanu kulturu govora.
Podsjetimo da je ljetos, pored bjelopoljskog, otvoren i vrhunski opremljeni studio Javnog medijskog servisa u Nikšiću kad je Raonić istakao da i taj poduhvat “predstavlja snažan medijski iskorak na državnom nivou”, a da se radi i na otvaranju studija na primorju, jednog u Boki i jednog u Ulcinju. Formirana je i dopisnička tačka u Vašingtonu uz digitalizaciju ogromne video-Arhive, a korišćenje brojnih sadržaja na OTT platformi „MNE play“ potpuno je besplatno i transparentno, bez potrebe za TV signalom.
Po Raoniću, sve ovo predstavlja i „potencijal da se napravi svojevrsni ‘Netflix crnogorske memorije’, od prvih kamera i mikrofona pa do današnjih dana“. Treba dodati i da je otvorena Galerija RTCG, Park skulptura u dvorišnom dijelu, u programima je sve više prostora i za sport kroz prenose i podršku sportskim institucijama i sportistima…
Uz ovakve uzastopne rezultate jasna je i dominantna pozicija RTCG na planu gledanosti, uz prvi, drugi i treći, kao i Satelitski kanal, i najveće povjerenje gledalaca po svim anketama.
Treba istaći i da je sprovedena racionalizacija broja zaposlenih, pritom uz povećanje ličnih dohodaka i pomoć za liječenje zaposlenih i članova njihovih porodica, i da su sve relevantne inspekcije i institucije dale pozitivne ocjene rada, kao i DRI, uz pozitivnu i transparentnu uređivačku politiku i kreativne slobode u sferama kulture, obrazovanja, lokalnih zajednica, sve do ranjivih društvenih kategorija u svjetlu adaptabilnosti informativnih programa.
Ne zaboravimo i momenat u znaku velikog povjerenja da je Zeta Film svoj cjelokupni fond, tj. Arhivu sa oko sto ostvarenja, prenio u vlasništvo RTCG, koja je očito najpouzdanija adresa za očuvanje arhive crnogorske kinematografije, a Raonić se zahvalio Zeta Filmu i familiji Mićunović na tom mudrom činu kao “velikom događaju za kompletnu državu, ne samo za RTCG i Zeta Film”.
Urednik KUP-a Senad Šahmanović je istim povodom istakao da je Javni medijski servis “dobio veliko kulturno blago, koje ostaje generacijama koje dolaze”, koje će “imati priliku da koriste te materijale i da gledaju kako se kreirao kulturni identitet Crne Gore”.
U spektru iskoraka Javnog medijskog servisa treba istaći i postignuti završni dogovor Menadžmenta RTCG i Sindikata oko novog Kolektivnog ugovora, koji je je potpisan početkom novembra, a koji po ocjeni Raonića “predstavlja ostvarenje sigurnijeg položaja za sve zaposlene” uz bolje plate i bolje uslove rada, a sve u svjetlu višemjesečnih pregovora unutar RTCG. Raonić je tada naglasio da je RTCG “jedini medij u Crnoj Gori koji ima svoj Kolektivni ugovor, i jedini poslodavac, koji se otvoreno zalaže da se usvoji Granski kolektivni ugovor za sve medije koji će regulisati status i prava medijskih radnika”.
Pored povećanih zarada, daleko najvećih u medijskom sektoru Crne Gore, i znatno većih od državnog prosjeka, uslijedilo je i, po povlašćenim uslovima, dugo čekano useljavanje u novu stambenu zgradu za zaposlene, sa ukupno 90 porodica, ključeve uručio predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević, a čestitke uputio i gradonačelnik Podgorice Saša Mujović. Drljević je na prigodnoj svečanosti istakao da je brojnim zaposlenima i njihovim porodicama dodjeljivanjem stanova izuzetno popravljen kvalitet života.
I iz ovako letimičnog pregleda izuzetnih aktivnosti generalnog direktora Borisa Raonića, Savjeta RTCG, Sindikata i svih zaposlenih, može se steći uvid u jednu sjajnu, dinamičnu godinu rada Javnog medijskog servisa, koji sigurno neće stati na ovome u otvorenoj medijskoj utakmici u korist svih građana Crne Gore. A ima li razloga za pohvale, zaista ima…
