Predstavljanjem antologije regionalne queer poezije “Rušenje četiri zida” otvoren je bogat program Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici. Priređivač antologije Denis Ćosić ističe da je ovo prva antologija queer pjesništva, te je samim tim riječ o važnom dokumentu ovog vremena.
“Vidjeli smo da autori koji pripadaju queer tematici u našoj regiji nemaju dovoljno prostora u kom mogu dobiti vidljivost. Kritička recepcija djela i zanimanje za queer poeziju bilo je slabo i došli smo na ideju da napravimo izbor autora, te pokušamo naći izdavačku kuću i sredstva za objavljivanje”, kazao je Ćosić.
U antologiji je zastupljeno 33 autora iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije. Pjesnici pripadaju različitim generacijama, a prema njegovim riječima bilo je komplikovanije pronaći queer autore u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji nego u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH.
“Najviše smo imali poteškoća u Crnoj Gori. Javili su nam se mladi autori koji su htjeli biti zastupljeni u antologiji pod pseudonimom, ali smo ipak odlučili da to nije adekvatno, jer tražimo ljude koji će iza queer poezije stati imenom i prezimenom. Imali smo i nekih koji su se u samom finišu pokolebali i odustali”, kazao je Ćosić.
Promocija novog romana “Tko je taj čovjek?: Izvještaj o jednoj mogućnosti” hrvatskog autora Borisa Dežulovića, privukao je veliku pažnju podgoričke publike, prvog dana Međunarodnog festivala knjiga. Ovaj roman otvara prostor između istorije i fikcije, u trenutku kada se istorija mogla prelomiti na sasvim drugačiji način. Radnja je smještena u Minhen 1923. godine – vrijeme inflacije, političkog haosa i pivničkih govornika koji tek ulaze u orbitu budućih zločina.
“Vidimo po publici da u Podgorici postoji znatiželja za novi roman Borisa Dežulovića. Ovog puta, on je napisao jedan roman koji je pravi incident u književnoj produkciji i u pisanju romana ovog regiona, naravno, u pozitivnom smislu incident”, istakao je na predstavljanju Marinko Vorgić.
Premisa romana, kako navodi autor, ista je kao kod romana ‘Christkind’, koji je napisao prije 20 godina.
“Dakle, mogućnostt povratka u prošlost i eliminacije zla u Njemačkoj, na vrijeme. Možemo li ubiti Firera na vrijeme, kada je na vrijeme i ko je Firer? Premisa je ista, ali je priča potpuno drugačija. U ‘Christkindu’ me je zanimalo etičko pitanje, ubijanje zla na vrijeme i šta to znači, a ovdje je to samo jedno od pitanja višeslojniji je roman. Ideja za ovaj roman nastala je prije 20 godina, ali je, za razliku od ‘Christkinda’ trebalo mnogo više istraživanja”, pojasnio je Dežulović.
Film “Twisted” dobio trejler
Preminuo Bob Vir, gitarista i pjevač kultnog benda Grateful Dead
Marvel je objavio tizer za nove Avendžerse, Tor se vraća
I novi roman proslavljenog srpskog reditelja i pisca Gorana Markovića „Hamlet u Paviljonu br. 6“ predstavljen je sinoć pred brojnom publikom Na Trgu nezavisnosti. Roman rasvjetljava sudbinu glumačkog poziva danas u Srbiji, prvaka drame koji je negdje usput u svojoj karijeri izgubio autentičnost i polet koji krase svakog pravog umjetnika i umjesto toga prepustio se rutini i kolotečini sredine u kojoj živi. Marković ističe da je u romanu spojio naigled nespojivo – Šekspira i Čehova.
„Postoji tanka nit između ta dva štiva, a to je pitanje ludila. Imamo pitanje da li je Hamlet lud, dok u Paviljonu br. 6 postoji ta veza ljekara sa ludakom koji ga na kraju uzima pod svoje. Veza između ludila i glume je zapravo ono što spaja ta dva štiva i što me dugo intrigira“, kazao je Marković.
Osvrnuvši se na bogatu profesionalnu karijeru i iskustvo sa autokratskim režimima Marković ističe da se trudio da bude angažovan umjetnik i na strani „ljudi pritisnutih mračnom silom“.
Prisjetio se 1968. godine i Praškog proljeća kojem je svjedočio dok je bio student prve godine režije.
„Gledao sam tenkove na ulicama i rodila se tada u meni ideja da se treba boriti protiv mračne sile. Uvrtio sam sebi u glavu da ono čime se bavim, a to je film, mora biti subverzivno, kazao je Marković. Smatra da danas ne plaća visoku cijenu kritičkog stava i angažmana.
„Za vrijeme Miloševića, dok sam još bio u punoj snazi, imao sam dosta gadne trenutke. Ovo sada su male pakosti. Na primjer, ne daju mi nacionalnu penziju, film mi je ukinut ili neko preuzme moja predavanja na fakultetu. To su male pakosti velikih zlotvora. Nije to nešto što bi moglo da me unesreći“, kazao je Marković. Sa druge strane, mnogo je umjetnika koji su se, kako ističe, „prišljamčili režimu“.
„Sreo sam jednog glumca i nisam izdržao, kazao sam mu – krpo, bijedniče, sram te bilo! On me gledao zapanjeno. Jednostavno, ne da nisam izdržao, nego nemam više vremena. U godinama sam kada moram da kažem ljudima takvog kova što mislim o njima, da ne bih otišao u grob, a oni ostali neokrnjeni“, zaključio je Marković.
Pozorišni komad “Prah”, za koji se tražila karta više, izveden je u KIC-u “Budo Tomović”, čime je zvanično i spuštena zavjesa na prvi dan Festivala. Predstava je rađena po drami Đerđa Špira, koju je prilagodio i režirao Veljko Mićunović, dok se u glavnim ulogama našao maestralni glumački duo koji čine Nataša Ninković i Zoran Cvijanović.
