Kako navode, obuka je realizovana u okviru druge faze zajedničke inicijative “Unaprjeđenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih s invaliditetom u Crnoj Gori“ koju sprovode UNICEF i UNDP uz podršku Savjetnice za ljudska prava iz Kancelarije rezidentnog koordinatora Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori – u cilju podrške Ministarstvu socijalne zaštite, brige o porodici i demografije, Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava kao i instituciji Zaštitnika.
“Obuku su pohađali predstavnici/e Ministarstva socijalne zaštite, brige o porodici i demografije, Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, Sekretarijata Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore, te predstavnici/e centara za socijalni rad, domova starih, JU Zavod “Komanski most” Podgorica i ZU Specijalna bolnica za psihijatriju “Dobrota” – Kotor.
Obuku je otvorila zamjenica Zaštitnika, Nerma Dobardžić, koja je u ime institucije i članica Nezavisnog monitoring mehanizma. Zamjenica je poslala poruku da je Konvencija najvažniji međunarodni instrument u ovoj oblasti, koji je država dužna primijeniti na cjelovit i postojan način, bazirajući politike i prakse na načelima poštovanja jednakosti, urođenog dostojanstva, individualne autonomije osoba s invaliditetom i prava na donošenje odluka o sopstvenim životima. Kazala je da će Nezavisni mehanizam biti prepoznat kroz novi Zakon o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore, te da se očekuje stvaranje uslova za njegov održiv rad i djelovanje, kao nezavisnog mehanizma koji objedinjuje organizacije osoba s invaliditetom i za osobe s invaliditetom kao važan resurs u procesu praćenja primjene Konvencije.
Predavači/ice na obuci bili su Goran Macanović, član Nezavisnog monitoring mehanizma (Savez slijepih Crne Gore) i Marina Vujačić, članica Nezavisnog monitoring mehanizma (Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore).
Gospodin Macanović je govorio na teme: 1. Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom u pravnom sistemu Crne Gore_opšta načela i obaveze_sa osvrtom na sprovođenje i nadzor nad sprovođenjem Konvencije na nacionalnom planu (član 3, 4 i 33 Konvencije) i 2. Položaj osoba s invaliditetom iz perspektive Saveza slijepih Crne Gore_preporuke za puno ostvarivanje prava na život u zajednici, adekvatan životni standard i socijalnu zaštitu.
Prema njegovim riječima, Konvencija se ne primjenjuje u potpunosti u praksi, te da je država u obavezi da kontinuirano konsultuje osobe s invaliditetom preko njihovih reprezentativnih organizacija. U odnosu na opšte obaveze podsjetio je da su države potpisnice u obavezi da osiguraju i promovišu puno ostvarivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda za sva lica sa invaliditetom bez ikakve diskriminacije što, između ostalog, podrazumijeva usvajanje svih odgovarajućih zakonodavnih, administrativnih i drugih mjera radi sprovođenja prava priznatih Konvencijom, odnosno radi izmjene ili poništavanja svih zakona, podzakonskih akata, običaja i praksi koji predstavljaju diskriminaciju lica sa invaliditetom.
Kazao je da Konvencija garantuje pravo lica sa invaliditetom na adekvatan standard života za ta lica i njihove porodice, kao i pravo na kontinuirano poboljšavanje uslova života, te da su države potpisnice u obavezi da preduzimaju odgovarajuće korake kako bi osigurale i promovisale ostvarivanje ovih prava bez diskriminacije.
Predavačica Marina Vujačić imala je predavanje u okviru dvije teme, i to: 1. Modeli djelovanja Nezavisnog mehanizma, sa akcentom na podnošenje periodičnih alternativnih izvještaja Komitetu UN o pravima osoba s invaliditetom i 2. Položaj osoba s invaliditetom na osnovu zatečenog stanja sa terenskih posjeta Nezavisnog mehanizma sa osvrtom na ustanove rezidencijalnog tipa_opšte preporuke.
Gospođa Vujačić, koja je 2017. godine učestvovala u pripremi i predstavljanju alternativnog izvještaja za Crnu Goru, kazala je da je ova vrsta izvještavanja neophodna jer država često ne ukazuje na sve probleme ili ih ne sagledava iz perspektive osoba s invaliditetom. Alternativni izvještaji omogućavaju da se ukaže na stvarne probleme iz prakse, te da se koriste kao instrument zagovaranja i javnog djelovanja. Izrazila je očekivanje i da će Nezavisni monitoring mehanizam u budućnosti podnositi alternativne izvještaje Komitetu UN o pravima osoba s invaliditetom, uz aktivno uključivanje organizacija osoba s invaliditetom koje čine Mehanizam, te da izvještavanje mora biti suštinski podržano.
Dalje, Vujačić je govorila o iskustvima sa terenskih posjeta, smatrajući ih jednim od najvažnijih segmenata rada Nezavisnog monitoring mehanizma. Kako je pojasnila, iskustvo sa terena je zasnovano na činjenicama, egzaktnim podacima i iskazima, te da ono omogućava direktne i neposredne uvide, odnosno razgovore sa osobama s invaliditetom koje su smještene u ustanovama rezidencijalnog tipa. Iskustva sa terenskih posjeta vidi kao važan resurs za sačinjavanje alternativnog izvještaja, koja će se dalje nadograđivati i kroz realizaciju nenajavljenih posjeta organima, organizacijama, ustanovama i drugim subjektima koji se bave zaštitom i ostvarivanjem prava osoba sa invaliditetom, uključujući ustanove rezidencijalnog tipa.
Podsjećamo da je u okviru prve faze navedene zajedničke inicijative i pod okriljem institucije Zaštitnika uspostavljen Nezavisni mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetim (UNCRPD) u Crnoj Gori, koji sada čine predstavnici/e 11 organizacija osoba s invaliditetom i udruženja roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju, kao i ovlašćeni/a predstavnik/ca institucije Zaštitnika.











