“Fizički napad, pretresi, tamničenje, harač i progon porodice Nikaljević, zbog pitanja i stava, nijesu izolovani slučaj, već matrica ponašanja ove vlasti. Količina pravde koju Mandić, Spajić, Šaranović, Novović i Marković pružaju građanima jednaka je pravdi generala Dragutina Milutinovića, komandanta srpske okupacione vojske u Crnoj Gori. Treba li čekati na Vladimira Novovića, Milorada Markovića i Lazara Šćepanovića, koji ni nakon više od mjesec dana nijesu sposobni da uklone spomenik saradniku fašista i koljaču Pavlu Đurišiću? Treba li čekati na Spajića, koji je najavio da će pokazati odlučnost i snagu države u sprovođenju zakona, a potom pokazao pravo lice tj. potpunu nemoć i slom države pred jednim običnim agitatorom fašizma, kakav je Metodije Ostojić? Treba li čekati na Skupštinu Crne Gore, u kojoj su simboli ove države ostali tek u tragovima protokola? Skupštinu koja je obesmislila Ustavni sud i nanijela najveću štetu pravnom poretku (potvrdila Venecijanska komisija) i međunarodnim odnosima, tj. evropskim integracijama? Treba li išta očekivati od Skupštine koja je štitila imunitetom, a Tužilaštvo u konačnom oslobodilo Marka Kovačevića? Osobu koja vam je prijetila da će sa vama postupati kao sa Turcima”, upitao je Đuričković.
On je upitao šta očekujemo od vlasti koja je dala najveću državnu nagradu jednom Bećiru Vukoviću.
“Šta mi očekujemo od vlasti koja je slala policiju, kriminalce i bagere da se obračunavaju sa građanima na Belvederu, na proslavi 13. jula u Nikšiću i ispred vile Gorica? U konačnom, šta očekujemo od vlasti u kojoj nijedna jedina osoba nije osjetila, barem moralnu, odgovornost za DVADESET DVA izgubljena života na Cetinju!? Ej ljudi, u najmasovnijoj Vladi na svijetu, niko se nije pronašao barem moralno odgovornim. U tom moru funkcionera nijesu mogli naći jednu jedinu osobu koja bi podnijela ostavku iz moralnih razloga”, kazao je Đuričković.
Čekati na pravdu od takvog sistema, kako kaže, uzaludno je.
“Ko god se drzne da pusti glas protiv ove vlasti, može očekivati isto što je doživjela porodica Nikaljević. Ovdje je davno prošlo vrijeme za javne osude, podrške, saosjećanja i medijska saopštenja. Prošlo je i vrijeme nadahnutih govora i protestnih skupova sa kojih će se poslati snažna poruka. Ovdje je došlo vrijeme kada vlast i institucije treba da osjete posljedice svojih odluka i neodgovornosti”, zaključuje Đuričković.
