(VIDEO) Školsko zvono samo za jednog đaka prvaka

Dječiji žagor i torbe pune snova. Prvi septembar i školsko zvono ponovo su probudili tišinu seoske idile u selu Komani. Osnovnu školu “Boško Radulović“, uprkos tome što je 2023. potpuno renovirana, te ima odlične uslove za učenje, pohađa svega 17 učenika. Ove godine školske klupe dobile su samo jednog đaka prvaka. Direktorica škole, Olivera Leković, upozorava na činjenicu da preko pedeset odsto škola u Podgorici broji preko 1500 učenika, te apeluje na roditelje da upisuju djecu u prigradske i seoske škole.

“Imamo potpuno sve uslove za rad, od prevoza, grijanja, velikog dvorišta, uslovnih suvih učionica…“ „Nadam se da će privući roditelje iz grada da se odluče i pošalju djecu u našu školu”, kazala je Leković.
Brojni su benefiti pohađanja ove škole, naglašava Leković. Pored ostalog, lakša porodična organizacija, dostupan prevoz, veća posvećenost nastavnika, prilagođavanje gradiva učeniku, prirodni ambijent i manje brige.
Asja, jedini đak prvak u školi, koja će, zajedno sa starijim drugarima, nastaviti da čuva duh škole koja već stotinu osamdeset godina prkosi vremenu i budi uspomene na bezbrižna vremena, znatiželjno je zakoračila u prvi školski dan

“Učiću, pisaću enlgleski i sve to. Važno je ići u školu, da bi naučila da brojiš”, kazala je Asja.
Pored Asje, jedinog prvaka, školske klupe u Komanima postale su bogatije i za još četvoro đaka, koji su se prepisali iz gradske škole, zbog prebukiranosti.

“Došla sam iz „Vuka Karadžića“, jer je bolja škola, predivna. Ima ovdje prevoz, kombi. Dovodi me tačno ispred kuće. Nas tri sestre smo došle, jer je predivna škola”, kazala je Mija.
„Ovdje mi je baš prelijepo, a tamo mi je nekako čudno”, dodala je Manja, dok je Mišel nestrpljiv da počne sa učenjem,
Njihovoj drugarici Aleksandri najviše se dopala priroda.
“Ljepša je priroda i sve. Ljepše da se udahne”, kazala je ona.
Mali je broj đaka, pa iako su kombinovana odjeljenja različitih razreda za učitelje pomalo zahtjevna, ipak, organizacija nastave je jednostavna, objašnjava učiteljica, Snežana Lučić.

“Svi završimo rad do jedan i idemo kući”, kaže Lučić i dodaje da su brojne predrasude, kada je riječ o seoskoj školi.
“Kada se čuje da neko ide u seosku školu, odma pomislite da je neki problem, nešto nije u redu, to je neka kazna. To se tako gleda”, kaže Lučić.
Direktorica škole, Olivera Leković kako kaže, ima u planu da i dalje pospješuje uključivanje lokalne zajednice, a škola je, ističe, uključena u NTC program podržan od MPNI. Zaposleni se obučavaju, pa Leković vjeruje da će u dogledno vrijeme postati prva NTC škola u Crnoj Gori.

“Imamo u planu da se maksimalno posvetimo djeci, da iz ove škole izađu sa velikim nivoom znanja”, kazala je Leković.
“Svaki prvi septembar podsjetnik je da znanje uvijek pronalazi svoj put. A za sve đake, učiteljica poručuje da se, kako bi svi bili složni, pravila moraju poštovati. No, ima i važniju poruku.

“Da budu dobri, vrijedni, veseli, nasmijani.. Nama je jako važno da nam djeca budu srećna i zadovojna, jer onda smo i mi”, zaključila je Leković.