,,Negdje do trećeg mjeseca dijete bi trebalo da odiže glavicu ako leži potrbuške. Trebalo bi da se javi gukanje i da se oko drugog mjeseca pojavi socijalni osmijeh. Do šestog mjeseca dijete bi trebalo da posjeduje određene motoričke sposobnosti. Roditelji je važno da sve to prate. Stalna stimulacija podrazumijeva da smo u kontaktu sa djetetom”, istakla je za TV Podgoricu defektolog olingofrenolog Tatjana Ašanin.
Među roditeljima i dalje vlada mišljenje da je normalno da dječaci kasne ili da će dijete spontano progovoriti čak i poslije četvrte, ili pete godine. Međutim, stručnjaci upozoravaju da svako kašnjenje mora biti shvaćeno ozbiljno.
,,Nedostatak govora ne mora da znači ozbiljno kašnjenje, ali jeste kašnjenje. Svako odstupanje treba prijaviti stručnjaku i raditi na stimulaciji kako bi se nadomjestile sposobnosti koje u tom momentu nijesu razvijene”, navela je Ašanin.
Roditelji često primijete da dijete ne govori, ali zanemare da se govor ne može razviti ukoliko prethodne faze razvoja – razumijevanje, gestovi i interakcija – nijesu uspostavljene.
,,Prvo se javlja razumijevanje. Dijete mora da nas razumije na najjednostavnije naloge – kada mu kažemo ‘dođi’, ‘daj’, ‘baci’. Treba da razvije pokazni gest, gest za ‘daj’. Ako sve te stvari izostanu, to je prvi preduslov da će izostati i govor”, kazala je Ašanin.
Stručnjaci naglašavaju da je stimulacija ključna – ali ne putem ekrana, već kroz svakodnevnu interakciju, igru i kontakt roditelja sa djetetom.
